Odlazimo djevojka i ja u petak iz Boogalooa i nedaleko od kluba prolazimo pored neke ekipice. Cugaju oni tako na parkingu, mjuza se čuje iz auta i mislim si sigurno su došli na koncert. Prolazimo pored njih, pogledam tablice, piše KT. Dečki da nejdete slučajno na koncert? Idemo idemo! Koncert vam je otkazan za nedjelju... (tupi pogledi između njih troje a moj na rubu smijeha) A u pi... materinu, sva sreća da smo došli iz Kutine.

Tako je vjerojatno reagirala večina te večeri no koncert je prebačen i tu nema šta.

Nedjelja je dan kad se već poslije podne počne javljati, makar negdje u podsvijesti, onaj filig da se sutra mora ići radit ili u školu, fax ili što već. Lagano demoralizirajuče i jedan od boljih lijekova ili bolje rečeno terapije za takvo stanje (kod nekih i bolest) je odlazak na neki dobar koncert. E sad, kako Sveže amputirana ruka Satiania nije uspjela ući na hrvatski teritorij u petak, zaputili su se prema Zurichu gdje su imali koncert zakazan za subotu, spavali tri sata i zaputili se prema Zagrebu. U svoj toj zbrci i u kontaktu s menađmentom u Beogradu, S.A.R.S. skoro da se nisu pojavili niti u nedjelju. No kako im je Zagreb ostao u veoma lijepom sjećanju sa prijašnjih nastupa, na ovoj turneju stavili su ga prvog na listu i ipak odlučili pojaviti se. Tako su se oko pola 11 već pojavili na bini nakon Nan deSKA?! koje moram priznati da nismo odslušali kako spada jer i mi smo patili od ''nedjeljnog sindroma'' i trebalo nam je pivo. Publika se za vrijeme nastupa Nan deSKA?! većinom već smjestila u dvoranu i pratila koncert inače veselog sepsteta koji je ove večeri izgledao mrvicu tromo (nedjeljni sindrom) a ostatak je ušao čim se iz mračne dvorane čuo glasan pozdrav. Gužve nije bilo a opet, dvorana je bila puna. Nastup S.A.R.S.-a djelovao je puno uštimanije i energičnije no što bi to čovjek očekivao, pogotovo nakon par sati sna i preko dvije tisuće kilometara provedenih u autu u dva dana. Nisu imali neku unaprijed dogovorenu set listu i odsvirali koncert po filingu što je ispalo super. Taman su lagano dizali atmosferu da bi na kraju skoro kompletna dvorana skakala i pjevala, kako nove, tako i pjesme sa prvog albuma. Nisam trenutno mogao iskopati podatak o broju downloada novog albuma no sudeći prema pokazanom, imalo ga je sigurno preko 80% prisutnih. Sa ''Perspektive'' nije odsvirana samo pjesma ''Ispovest Miše Markovića'' dok su sama ''Perspektiva'' uz ''Budjav lebac'' i ''Rakija'' ponovno odsvirane na bisu kad su u sav glas pjevali svi pa je i sam Žabac rekao kako im je neizmerno drago da su došli u Zagreb jer tu je verovatno njihova najluđa publika. Taman oko ponoć koncert je priveden kraju, šteta jer taman smo bili izliječeni nedjeljnog sindroma i bili spremni na svašta još no sigurni kako ćemo se, u to uopće ne sumnjam, sresti na nekom (nekoliko) ljetnih festivala koji nam predstoje ove godine. Živjeli!

mario m. // 20/01/2011