Sjedeći koncerti u Ksetu nisu toliko česta pojava, ali na sinoćnjem je, uz male stoliće i stolice na sredini dvorane i pod prošaran svjetalcima reflektora stvoren romantičan i vrlo intiman ugođaj. U svom separeu članovi benda odmaraju, čavrljaju i čitaju knjige, razgovori su ugodni, a atmosfera vrlo opuštena i prijateljska, kako i priliči jednom ponedjeljku nakon cijelog radnog dana. Nažalost, bend koji je trebao nastupiti prvi, sanjivi shoegaze duo iz Teksasa, All in the Golden Afternoon, zapeo je negdje putem (ponovno na granici, pretpostavljamo) i nije se uspio probiti do Kseta, što je velika šteta jer smo ostali uskraćeni za priliku čuti kako njihove nježne skladbe, inspirirane Alisom u zemlji čudesa, zvuče uživo.

Zbog toga su odmah nastupili Boduf Songs, odnosno Mat Sweet na gitari, uz samozatajnu družicu na basu, ugodno smješteni također u sjedećem aranžmanu, i misterioznog bubnjara koji se, zakriven kapuljačom, toliko nadvija nad svoje bubnjeve da izgleda kao da tumara mračnom špiljom dok udara po činelama (ili kako je jedan prijatelj komentirao, kao da će si nauditi). Boduf Songs sviraju nešto što je toliko sporo i prigušeno da se za vrijeme jačih rifova na gitari i potmule tutnjave čovjek naježi po vratu i prolaze ga žmarci. Kao da češljaju po dnu mutnog jezera, a istovremeno uspijevaju biti vedri. Njihov minimalistički i melodični slowcore teškim utezima polako vuče prema dolje, podčinjava i grlo se lagano steže, ali baš zbog toga oslobađanje koje daje je time snažnije. Iako je koncert bio vrlo kratak, pomno koncentrirani izrazi na licima za vrijeme svirke i osmjesi iz publike pokazuju da su bez obzira na poteškoće oko postave koncerta ljudi uživali, a ovom izvjestitelju na prvi dan proljeća večer ionako nije ništa moglo pokvariti.

andrea // 23/03/2011

> vidi sve fotke // see all photos