Čakovečka ekspedicija otisnula se u nedjelju točno u podne put mađarske prijestolnice, u gotovo hodočasničkom duhu, jer postava Bjork-Oliveri-Garcia vjerojatno je najbliže reunionu kultnih Kyuss. Putujemo dobro (8 hahara + 1 dama) uz brojna stajanja (prva tri već po polasku - netko je zaboravio kartu, netko novce, a i navigacija ne nalazi Mađarsku), uz međimurska birana vina i stoner rock, nalazimo Petofi halu otprve, Balasz iz Negative Art (organizator) najavljuje da se precizno drže satnice, na žalost propuštam intervju, saznajem tek kasnije. Burger king je očajan, uspjevamo naći birtiju u kojoj ima fliper, juke box i stolni nogomet, cugu sam uzimaš iz frižidera, a kao društvo nam se pridružila 80 godišnja gospođa koja nas je žicala pivo i usput otpjevala par šlagera.
Dvorana nije prevelika, što je u startu dobar znak, predgrupe njemački Burden , nedorečeni i dosadni, ameri Vaxy, hippie desert rock, nedovoljno dobri da zadrže pažnju. 21:45 svjetla se gase, intro Wagnerovih truba (pa neće valjda sad istrčati Laibach?) i onda slijedi riff Gardenia, ludilo počinje. Zvuk odličan, Garcia nakupio par kila, ali vokal je onaj stari, Oliveri na bijelom precison basu veteranu mnogih ratova koji razvaljuje dva Ampega, Brant iza ogromnog Ludwig bubnja, gitarist Bruno poskidao je sve štoseve Joshue Hommea, ali mi je on ipak nedostajao kao scenska pojava. Zatim slijedi Hurricane. Nalakćen s fotićem na rub stagea, vrtim film u devedesete kad smo s frendovima osnovali prvi stoner bend u hrvata u vremenu prije interneta kad su se diskovi naručivali iz USA i nazvali ga po jednoj pjesmi Kyuss, ali to je priča za neku drugu priliku… Pucam par fotki (nema kod terapije zajebancije kad si na zadatku), pa odlazim preko ograde među smrtnike gdje se ipak prirodnije osjećam i prepuštam se ugođaju. Inače nisam pristalica okupljanja bendova, pogotovo ne u krnjem sastavu, ali mi je drago što sam tu. Thumb. One inch man. Klasika i obavezno štivo. Kyuss nisu izmislili stoner/desert rock, ali su najutjecajniji i nakon njih više ništa nije bilo isto. Neću nabrajati sve pjesme (ima fotka), ali je drago što su set listu uvrstili El Rodeo, žao mi je što nisu I'm not, a nije mi nimalo falila Demon Cleaner (mada su je imali u planu). Prvi dio zatvara 100° a bis otvara instrumanetal poslastica Molten universe. Za kraj ostavljaju Green machine (da, to je ta). Uvijek se nađe filozofa koji analiziraju nije li bilo kojeg falša, da li je gitara bila preglasna, zašto Garcia nije više komunicirao s publikom, moj je sud da sam se među vrhunskim nastupima koje sam ogledao ugurao još jedan. Kyuss lives! Hell yeah!

emixxl // 24/03/2011