S obzirom da se koncerta GODFATHERS-a prije 20-tak godina u maloj dvorani doma sportova više ni ne sjećam, valjalo je ponoviti gradivo. Doduše nismo bili u istom sastavu i sa mnoooogo manje promila a o godinama da ne pričam ...
Ušavši u koncertni prostor Boogalooa za vrijeme predgrupe Malehookers bili smo pomalo neugodno iznenađeni prazninom ali tiješili smo se činjenicom da je u holu i pred klubom bilo otprilke 95 % ljudi koji su kasnije ušli i barem na 3/4 ispunili klub.
O Malehookersima ne(želim)mogu ništa napisati pa neka ostane na tome. Braća Coyne (bass+vocal) pojačani svojim kumovima istrčali su na stage u svojim obligatornim odijelima, košuljama i kravatama (kao što i priliči pravim kumovima) i počeli nakon kraćeg instgrumentala odmah s klasikom "I want everything and I want it Now". Zvuk je u zadnjem dijelu dvorane, kao i obično u Boogaloo-u, diskutabilan pa smo s obzirom na to da nije bilo gužve odlučili otići do prvih redova gdje je bilo mnogo bolje. Nastavljaju odmah dalje s još jednim klasikom "Cause i said so" i atmosfera je podgrijana iako nema "poganja" u prvim redovima kao prije 20-tak godina. Peter Coyne je i dalje kulerska i arogantna njuška iako mu je glas (jedan od boljih punk-vokala britanske scene) pomalo zahrđao. Redaju se klasici poput "She gives me Love" i "How low is Low" i sve zvuči i dalje čvrsto i žestoko unatoč tome što su putem negdje zagubili drugog gitaristu pa je Kris Dollimore morao riffove i solaže odrađivati sam nauštrb punoći zvuka. Svirali su i nekoliko novih pjesama u setu i najavili da možemo uskoro očekivati i novi album. Za kraj službenog djela ostavljen je njihov možda najveći hit "Birth, School, Work, Death". Još otprije 20-tak godina se set-lista nije nešto posebno promijenila i ono što smo tražili to smo i dobili. Od većih hitova izostavljena je "Lost & Found" pa smo se našalili da je nisu svirali na izričit zahtjev PC&VC ;-) (usporedite tu pjesmu i "Svaku noć sam pijan"). Za sam kraj bisa, baš kao i na koncertu koji sam snimio na austrijskom radiju O3 još prije 20-tak godina na kasetu, izveli su paklenu verziju Lennonovog standarda "Cold Turkey" koja mi je u verziji Godfathersa oduvijek bila za koplje bolja od originala. To je po intenzivnosti i žestini bio i vrhunac koncerta i ono po čemu ćemo se najviše sječati ove večeri, ako zanemarimo pobjedu varteksa na hajdukom od 3-0 ;-) i ako to još neko uopće i prati.

le figuar de kranque // 12/04/2011