Paprika Korps završili su mini Balkan turneju 23. u subotu, u Zagrebu su svirali još prošlu srijedu no ipak izvještaj dolazi tek sad. Kasnije čak i od onog kojim je naša terapeutkinja Sandra fino dočarala kako je bilo u riječkom klubu Place. Obrnutom redoslijedu kumovao je i nedostatak kako interneta tako i računala kroz ovih par blagdanskih dana a u očaju je sve to u jednom trenu bilo napisano na papir što se nije desilo da radim još od srednje škole. Početak programa bio je najavljen za 21h a mi smo se potrudili biti tamo ne puno kasnije da bi na kraju čekali dobrih dva sata na početak koncerta. Nešto prije 23h još je i bendov kombi s kojim putuju po turnejama upalio svijetla i krenuo nekud prema gradu s nekolicinom ljudi u njemu i rekoh sam sebi svakakve stvari za slučaj da koncert na kraju ne bude održan. Ipak, malo kasnije već su počeli svoj dub session popraćen dobranom bass masažom. Kako je kolegica Sandra dobro primjetila, bend uopće ne izgleda onako kako zvuči i nikad ne bi pomislio da će pružiti takav scenski nastup. Štoviše klavijaturist izgleda kao barcelonin igrač Messi a nitko iz sastava nije na sebi imao nikakva standardna rastafarijanska obilježja što bi se zbog glazbe kakvu sviraju sasvim sigurno očekivalo. Heavy reggae bend kako ih se opisuje, u ovom slučaju predstavio se u heavy dub izdanju i to im moram priznati odlično stoji. Mada na studijskim snimkama ima dosta i reggaea popraćenog gitarskim rifovima toga na ovom nastupu nije bilo toliko puno i bilo je gušt slušati sve te duberske efekte i reverbove odsvirane pomoću bubnjeva i gitare. Prošetali su nas kroz set listu sastavljenu kako od novog albuma Metalchem tako i od svojih starijih izdanja prešavši pomalo preko cijelog svog opusa. Sedamnaest odsviranih pjesama za vrijeme nastupa i još dvije na prekratkom bisu i taman kad je nama a i ostalim dušama koje su drugo jutro trebale ići na posao postalo toliko dobro da nas za to više nije bilo briga koncert je doveden svom kraju. Šteta jer pčelo se plesati, skakati, pjevati i dozivati za repete ali ništa. Gitarista se u tren oka izgubio među publikom a ostali su počeli pakirati kablove i instrumente. Dobre volje krenusmo put stana a u mislima se vrtilo pitanje zašto kod nas nema bendova kao što su Paprika Korps i zašto se domaćim bendovima koji se drže tog smjera glazbe ne podaje malo više pozornosti. Postoje bendovi koji bi rado ''za pivo i čevape'' u ulozi predgrupe odsvirali nešto pred ovom publikom i pokazali kako postoje dub nade i u nas no to ostavljamo organizatorima na razmišljanje. JAH srijeda je ovaj put srećom uspjela i bez njih.

mario m. // 26/04/2011