''Swans are not dead'' osvanulo je početkom prošle godine na myspace stranici benda. Da se Swans ponovo okupljaju, pa i vrlo vjerojatno dolaze u Zagreb, moglo se pročitati puno ranije, i to ni više ni manje nego na jednom od naših internetskih foruma. Da se nešto sprema bilo je jasno iz novih pjesama koje je Gira počeo svirati 2009. poput ''Eden Prison'' i ''Little Mouth'' koje su odskakale od ostalog materijala, a i Gira je davao maglovite izjave o mogućem novom Swans albumu. To se i ostvarilo, i ove dvije pjesme su završile na odličnom ''My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky'' koji su Swans došli predstaviti u Zagreb, u Pogon Jedinstvo. Prije Swans na pozornicu se trebao popeti londonski gitarist i pijanist James Blackshaw, ali on je morao otkazati turneju zbog bolesti, pa nas je za zvijezde večeri kratko pokušao zagrijati Christoph Hahn, gitarist Swansa, koji je u 20-ak minuta odsvirao nekoliko pjesama na engleskom, francuskom i njemačkom. No, za sonični napad Swansa vas stvarno malo tko može pripremiti i zagrijati. Oko 22.10h na pozornicu su počeli izlaziti članovi benda, jedan po jedan, svirajući prvu pjesmu te večeri, ujedno i prvu pjesmu s novog albuma, ''No Words / No Thoughts''. Nakon gotovo 15 minuta zaglušujućeg uvoda, zvonjave i basa od kojeg cvokoću zubi, na pozornici se pojavio Michael Gira, a zvuk koji je dolazio iz zvučnika je postao toliko masivan i glasan da su istog trenutka krenuli komentari da će biti krvi iz ušiju. Swans su postali legendarni po svojim hipnotičkim koncertima na kojima se Gira, gol do pasa, bacao po pozornici, lomio rebra i zube, a u publici su ljudi od zaglušujuće buke povraćali i padali u nesvijest. Koncert u Pogonu jedinstvo, iako nije bio tako brutalan, definitivno je jedan od, ako ne i najglasniji koncert na kojem sam ikad bila. Sunn o))) su napram ovoga male bebe, i sva sreća da je koncert prebačen iz Teatra &TD, jer bi se sirota kazališna zgrada vjerojatno raspala od silnih vibracija koje su potresale Jedinstvo i sve u njemu i oko njega. Neki ni sada nisu mogli podnijeti tu glasnoću, pa su koncert odslušali iz dvorišta. Šteta. Jer Swans su i fizičko iskustvo. ''Ovo je kao da slušam kako nekoga muče.'' jedan je od komentara koje sam čula na račun Swansa. Raniji radovi, zbog čijeg izostanska sa setliste su mnogi bili razočarani, definitvno nisu glazba i iskustvo za svakoga. Ni ovo što smo vidjeli, čuli i osjetili u Jedinstvu nije bilo za široke mase. Osam pjesama u nešto više od dva sata. Novi album, pomiješan s još neobjavljenim pjesmama, i dvije stare stvari u novom aranžmanu, nisu nikoga ostavile ravnodušnim. Dugački uvodi, gomila dronea i polagano i kontrolirano stvaranje nevjerojatne zaglušujuće glazbene kulise koja vas hipnotizira, i iako znate da ćete idućih tjedan dana biti gluhi ko top, a s nekim frekvencijama se možete zauvijek pozdraviti, želite biti što bliže i utopiti se u riječima i zvuku. Vrhunac koncerta za mene je bila jedna od starih pjesama, ''I Crawled''. Gotovo dvostruka duža u ovoj izvedbi, mračna i teška na neki drugi način. Gira je jednom prilikom izjavio da se veseli sviranju starih stvari iz tog najbrutalnijeg ''Filth'', ''Cop'' i ''Greed'' razdoblja, jer su mu te pjesme sad toliko strane i daleke, da ih ne može odsvirati na isti način kao onda, čak i kad bi to i želio. A ne želi, koliko god da mi to možda željeli, iako to nema nikakvog smisla. Swans danas uz Michaela Giru čine članovi Angels Of Light i nekadašnji članovi Swansa iz različitih razdoblja benda. Jedini ''pravi'' labud je gitarist Norman Westberg, koji uz Jarboe ima najduži staž u Swansima. Jarboe se, na žalost, nitko nije nadao u ovoj postavi. Bilo bi lijepo da im se na basu pridružio Algis Kyzis, ali to mjesto je popunio Chris Pravdica, koji jedini do sada nije imao glazbenog doticaja s Girom i društvom. Kako je koncert odmicao, Gira kao da je padao u neki trans, radio grimase, plesao i tresao se. Norman Westberg je djelovao kao da je vrijeme stalo negdje u 80-ima. Stav mirno, ukočen, s mrkim pogledom i specifičnim načinom sviranja gitare. Fascinantno. Nakon gotovo dva sata, Gira je najavio posljednju pjesmu ''Eden Prison''. U predstavljanu benda sebe je predstavio kao ''Bozo the Clown'', i rekao da nam neće reći da nas vole, jer je to ipak malo preosobno, ali da smo im svakako jako dragi. Gira… Nevjerojatna osoba i pojava na glazbenoj sceni. Swans su se ipak još i vratili na bis, nevjerojatno kratak bis, u trajanu od svega par minuta, na kojem je Gira nakon dvije minute zaglušujuće, naizgled kaotične buke, otpjevao a cappella zadnju strofu iz ''Little Mouth''. Prekrasno i snažno.

Nevjerojatan koncert, i iskustvo.

ana // 27/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Treba spomenuti i iznimno bogat merch, po vrlo pristupačnim cijenama (stara izdanja - dupli CD 70 kn, LP 90 kn, majice 80 kn...). Sav merch je bio potpisan od Michaela Gire, koji je nakon koncerta pozvao sve da dođu do štanda na druženje.