Labudovi su uistinu visoko poletjeli s povratničkim albumima u svim aspektima. Koliko im prva faza karijere tijekom 80-ih i vrlo diskutabilnih 90-ih što se tiče kreativnosti nije bila sklona komercijalnom učinku, toliko im je sve krenulo pozitivno u smjeru naplate starih dugova, osobito s prethodnim "To Be Kind" koji je po prvi puta u njihovoj karijeri doletio na magičan i redovito nedohvatljiv top-40 s obje strane Atlantika (UK no.38, USA no.37). S novim, četvrtim studijskim radom nakon reuniona nastavljaju razvijati svoju monolitnu monumentalnost jednostavnih minimalističkih pjesama kojima dozvoljavaju strukturalne klišeje ponovno repetirajući izuzetno dugačke pjesme, ovaj puta "Cloud of unknowing" (25), "Frankie M." (20) i "The glowing man" (28 minuta). Iz tog aspekta "Cloud of forgetting" i "The world looks red/ The world looks black" (po Sonic Youth pjesmi sa "Confusion Is Sex" albuma) djeluju kao kratko štivo od 13-14 minuta, dok "People like us", "Finally, peace" i singl "When will I return?" s gostujućim vokalom Girine supruge Jennifer prolete poput povjetarca.



Njihova teška hipnoza lijenih, gotovo pa stilskih drone mantri provlači se tokom čitava 2 sata kroz ovih 8 kompozicija baziravši se tek na nekoliko aranžmanskih promjena od kompozicije do kompozicije u što su uključeni spori ambijentalni uvodnici, Girine vokalne meditacije uglavnom apoetičnih varijabli dovedenih skoro do vox-extended tehnike, zapleti, klimaksi, koji puta i zgodan, ali vrlo rijedak plesni tempo (u naslovnoj pjesmi), te dugotrajna krešenda. Sve je ovdje bazirano na pronicljivoj kombinaciji post-rocka i kraut-rocka s obaveznim elementima noisea i industriala, uostalom, vrlo dobro se znaju njihovi gabariti s kojima redovito uspjevaju slušatelja uvući u šamanističke rituale koji su ovdje došli do svojeg vrhunca raspredajući fabulu o potrazi za duhovnim prosvijetljenjem, onim nakon smrti, te pripremom se za jedno takvo iskustvo. Već ranije su gotovo kompletan materijal predstavili na dvostrukom živom zapisu "The Gate" objavljenom ujesen 2015. u trajanju od 2 i pol sata.

U sferi neočekivano kratkih lirskih pasosa većinom neprozirnih tekstova Gira razvija eteričnu atmosferu ezoterije stvarnosti, duhovnosti i zagrobnog života nakrcanog konceptima strahova, sprovoda, stravičnosti horrora, psiholoških trauma, napetostima između svijetla i tame, te duhovnih poremećaja kontempliranih kombinacijama drone/rock manevara u maratonskim izdanjima sa zastrašujućom dinamikom koja se ponekad obrušava rafalima industrial-noisea dosežući dugometražne scene jednog filmskog kadra poput Hitchockovih celuloidnih remek-djela nemilosrdno šamarajući od nebesa do pakla potvrđujući bendovski (a i Girin) autorski legitimitet čudnog eksperimentalnog jata što je izašlo iz dosega folka, metala, klasicizma rocka i drone estetike stopivši se u nespojive suprotnosti stilskih obilježja i raspoloženja igrajući se sa živcima do neizdržljivosti različitih oblika duhovnosti i fizičke patnje klimaksirajući u istinskoj trajnosti prirode duhovne ekstaze i prosvjetljenosti.

Naslovi: 1.Cloud of forgetting, 2.Cloud of unknowing, 3.The world looks red/ The world looks black, 4.People like us, 5.Frankie M., 6.When will I return?, 7.The glowing man, 8.Finally, peace

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 20/06/2016