Negdje u pola koncerta Phil Chevron, gitarista THE POGUESa, u jednoj od Shaneovih "pauzi" dohvatio se mikrofona i pitao je publiku "kako je", a kaže da nas je to htio pitati i nikako da ulovi vremena, već trideset godina... Trideset j…..h godina im je trebalo da se pojave u Hrvatskoj, u Zagrebu. No, ipak su došli i djelomično kompenzirali svoj nedolazak. Da su trebali doći i prije pokazala je i prepuna Šalata ljudi, zaljubljenika u Poguese i Irsku, koji su ih dočekali vatrenim navijanjem unatoč paklenoj vrućini i vremenu za godišnje odmore.
THE POGUES na ovoj turneji koja se sastoji od samo 10 ak gradova na kojoj obilježavaju svoju tridesetgodišnjicu djelovanja, sviraju skoro pa u originalnoj postavi. To se i vidi na njihovim sijedim kosama, ponekoj ćelavoj glavi, borama na licu i najviše na Shaneu, no to se ne čuje u njihovoj svirci. Svirka je žestoka i energična, vjerojatno, kao i na samim počecima, a u energičnosti i davanju "šusa" prednjače harmonikaš James Fearnley, najstariji na bini mandolinist Terry Woods te naravno Spider "fakin" Stacy sa svojom frulicom uz odlično bubnjanje Andrew Rankena. Fearnley je čak u jednom klizanju na koljenima dobro poderao hlače, što ga nije omelo da to ponovo napravi još nekoliko puta.
Osmerac na bini započeo je nakon što je odsvirala Strummerova Straight to Hell sa Streams of Whiskey i If I Sholud Fall from Grace With God. Odlično posloženi instrumenti te Shaneov vokal koji je s godinama sve bolji i bolji publiku su u ranoj fazi doveli do delirija. Letjele su čaše, špricala je piva, a ljudi su se veselili, plesali i pjevali. Prava irska veselica.
Shane unatoč dobrom glasu, uopće ne izgleda dobro, no kad se uspije dogegati do mikrofona, onda je svoj i samo svoj. Najbolji! Tijekom skoro dvosatnog koncerta uzeo je nekoliko pauzi, gdje su ga za mikrofonom zamijenili Spider Stacy (Tuesday Morning) i Phil Chevron (Thousands are Sailing), a on se odgegao negdje iza bine i radio što je već radio. Tijekom koncerta uz njega na stoliću su uvijek bile dvije čaše vode! Činjenica je da su njegove najave pjesama zvučale otprilike ovako "Drrrrioltaaa", no kad je "zapjevao" nije više bilo dvojbi. Dirty old Town je bila u pitanju. I to je sve što mogu reći. Shane je najbolji i najveći!
Set lista je bila klasično prošarana sa svim većim hitovima s njihovih albuma Red Roses for Me, Rum Sodomy & Lash, If I Sholud Fall from Grace With God i Hell's Ditch, uz spomenutu Tuesday Morning sa Waiting for Herb. Na tom albumu Shane nije ni sudjelovao, a Spider Stacy je preuzeo glavne vokale. Šteta je jedino da se nije našlo mjesta za poneku dobru pjesmu s Peace & Love albuma (Lorelei ili Young Ned of the Hill). Najveće oduševljenje i poganje cijele Šalate od fanpita preko partera do tribina bilo je na Sally MacLennane ili Boys From The County Hell, dok o Fiesti s kojom su nas počastili na drugom bisu neću ni pričati. Mogu samo reći da su se Spider i Shane u ritmu muzike lupali po glavi s jednokratnim protvanima. Enough said!
Nadam se da nećemo čekati još trideset godina da ih ponovo vidimo, al sudeći po dugovječnosti njihovih idola, Dublinersa, čijem članu Ronnie Drewu su posvetili pjesmu Irish Rover, ništa nije nemoguće.
The Pogues - Thousands are Sailing (Šalata, Zg, 14/07/2011)