EDI: Terreneo Festival, punog imena Terraneo summer eco music festival, je zamišljen kao ljetni ekološko glazbeni događaj na kojem je uz glazbeni program organiziran i vrlo bogat program, ne samo ekoloških radionica i predavanja o reciklaži, izradi ekološke kozmetike, izradi nakita reciklažom raznih materijala, poljoprivredi, vrtlarstvu i permakulturi, radionica i predavanja iz područja zdravog življenja i unaprijeđenja kvalitete života, već i fotografskih radionica ali i svakodnevnih yoga satova. Unatoč planu koji je podrazumijevao obići tu i tamo koju radionicu i odvježbati barem jedan sat yoge to ipak nismo uspjeli realizirati. Svakako bi bilo zgodno saznati kakav je interes bio za taj dio programa koji je bio bogat i zanimljiv i bez glazbenog dijela koji je ipak bio okosnica cijelog događaja, a uz to je postojala mogućnost raznih izleta na prekrasne destinacije kojim obiluje šibensko područje. No nekako je ispalo da dan prekratko traje i da vrijeme početka glazbenom programa uvijek dođe prebrzo.

Drugi dan je bio koncipiran sa četiri "sidra", četiri uvjetno rečeno headlinera koji su zasigurno privukli svaki svoju dnevnu publiku. Na Aero stejđu svirku su otvorili žestoki i dinamični alt post pankeri Xaxaxa. Xaxaxa su Bernays Propaganda bez pjevačice Kristine čije je mjesto na mikrofonu zauzeo gitarist Vasco i koji su dostojno rasplesali prve i najambicioznije među publikom koji su stigli dok je asfalt još cvrčao na suncu. Ostatak terapijske ekipe se motao po stjeđevima, ja sam otišla poslušati Leut Magnetik na Terra stejđ koji su se nakon par godina stanke vratili na scenu s potpuno novim elektro pop zvukom u kojem prevladavaju repetitivni synth zvukovi, ujednačeno pjevanje, zanimljivo pojačani violončelom i s dvije violine. Nakon Xaxaxa na Aero stejđu nastupila je Nina Romić koja mi je do sad nekoliko puta nepravedno izmakla te sam ju svakako stavila u zadatak. S obzirom na termin koji je dobila, Ninina svirka je bila sasvim dobro posjećena, a zanimljivo je da je publika sjedila na podu kako je njen ambijentalni melankolični folk, topli vokal i zanimljive introspektivne tekstove i najbolje slušati. Nina na akustičnoj gitari, pojačana klavijaturama i električnom gitarom je osim pjesama sa svog albuma "Daljine" izvela i nekoliko novih stvari koje će tek ugledati svjetlo dana.

Bir si je dao u zadatak poslušati Man Zero, zagrebačke post rockere koje smo nedavno slušali na malom stejđu u Tvornici. BIR: Nakon ovako uspješnog prvog dana, više nisam sumnjao u nastavak uspješnosti festivala i s veseljem krenuo u dan broj dva. Kao prve posjetio sam nastup zagrebačkih post rock prvoboraca Man Zero, koji su vrlo uspješno su odradili svoj prvi nastup na velikom stejdžu. Iako se iz publike nije tako činilo, svirali su u otežanim uvjetima bure u lice koja je odnosila i zvuk iz monitora i njih na stejdžu, te sunca u pozadini koje je onemogućavalo pravilno razaznavanje dioda na efektima ispred njih. A i jedno pucanje žice nije bilo nešto s čime se računalo. No takve izvedbene nazovipoteškoće nitko u publici nije primijetio, a nekad su i dobrodošle za uživljavanje u nastup, pa ono što smo mogli primijetiti je savršena usviranost banda stečena neumornim kaljenjem u klubovima, te post rock melodije smjenjivane grmljavinom koje pružaju neupitni slušni užitak. Savršen uvod za post rock zvijezde večeri, Mogwai, koji su trebali nastupiti u udarnom terminu. O našem najuspješnijem izvoznom rock proizvodu, Bambi Molesters neću trošiti puno riječi. Profesionalnost i ozbiljnost u shvaćanju svog glazbenog poziva ponovno su dokazali preciznom svirkom, posebice basistica Lana koja je cijeli set odradila s rukom u gipsu. Zavidna količina publike uživala je u surf rock baražama upotpunjenim puhačima i klavijaturama, no meni osobno je takva nadogradnja zvuka Bambije približila bandovima tipa Calexico, a izvedbu uživo primirila i ujednačila, pa bi te njihove instrumentalne numere više odgovarale soundtracku kakvog vesterna.

EDI: Vrućina je polako otpuštala, bura se dizala, na Aqua stejđu su počinjali vrlo zanimljivi njujorški dance pankeri Liars. Bije ih glas da svakim albumom donose nešto novo te da ih se zapravo teško može svrstati u jednu ladicu. Liars su počeli vrlo žestoko u punk maniri da bi završili potpunim zaokretnom u zvuku. BIR: Još jedan band koji je prerastao klupske okvire su Liars. Nekadašnji trojac, pojačan s dva člana je unatoč velikom stejdžu i obogaćenom zvuku zadržao drskost manjih nastupa. U novom rasporedu snaga, frontmen Angus Andrew, koji izgleda poput pomlađenog Gibby Haynesa, više se može posvetiti provociranju publike, a i sam band svoju noise dance svirku obogaćuje po uzoru na Butthole Surferse. Započevši bučnim i provokativnim zvučnim udarom, koji je začinio Angus svojim "Fuck you"obraćanjem publici, tijekom nastupa prave zaokret u pristupu, te rade povremene prijelaze iz bučne kaotičnosti u zaraznu plesnu ritmičnost i melodioznost, kako bi sve upotpunili potmulim gotovo vodviljskim "No barrier fun" i "I Still Can See an Outside World". Najpoznatiji hit "Plaster casts of everything" i dalje je vrhunska punk razvaljotka koja je publiku potpuno bacila u poskakujući trans, a stihove "I wanna run away, I wanna bring you too" kao da je Angus uputio nama, pozivajući nas da s njime odemo na brdo iznad Šibenika, s kojih je rekao da će promatrati ostatak festivala. EDI: Prvo sidro drugog dana nas je dočekalo u vidu Janelle Monáe na Terra stejđu. Nastup Janelle Monáe se teško može nazvati samo koncertom. To je savršeno zaokružen glazbeno scenski događaj koji graniči s nekakvim popularnim brodvejskim komadom i kojem nema mjesta za improvizacije. Osim što brojna glazbeno plesna ekipa (pobrojah iz dvanaest) u svakom trenutku zna što radi, glazbeno funkcioniraju savršeno. Ovaj orkestralni jazzy soul pop funk r&b glazbeni komad ne možete ignorirati čak i ako vam to nije najdraža vrsta glazbe. SALE: A krenulo je kao što svaki pravi show i mora krenuti, sa najavom i najavljivačem - simpatična fora da svatko od do sada najviše okupljene publike ispred glavne pozornice festivala u danom momentu uzvikne svoje ime je bila samo jedan u nizu poteza kojim se stvorila simpatije između publike i izvođača. Počelo je sa klasičnom "Suite II Overture" tijekom koje su mnogobrojni članovi Janelle trupe dolazili na stage i zauzimali mjesta, a onda krenulo sa Janelle i dvije dodatne plesačice / party moverice. Iza mlade multitalentirane Janelle je samo jedan album ("ArchAndroid", 2010), ali je on bio i više nego dostatan za soundtrack meni jednog od najboljih nastupa ovogodišnjeg Terranea koji je uključivao, osim vrhunske izvedbe odlične glazbe, i ples, skakanje, spuštanje publike u klečeći stav, pa sve do brzopoteznog Janelleinog slikanja u jednoj pjesmi (slika je kasnije poklonjena sretnoj volonterki festivala). Od laganijih numera, preko bržih ko što su sjajna "Dance Or Die", još bolja "Faster", odlična "Cold War", sve do njenog vjerojatno najvećeg hita genijalne "Tightrope" i fenomenalne obrade "I Want You Back" legendarnih Jackson 5, bio je to nastup, ma kakav nastup, show, o kojem se još pričalo danima! BIR: Otrgnuvši se od opčinjenosti spektaklom zvanim Big Band Janelle, odlazim poslušati Oneida, koji nastupaju u isto vrijeme na Aero stejdžu. Već iz daljine privlači me zaglušujuće mantrično droneanje, koje upotpunjeno šarenim vizualizacijama po zidovima hangara izaziva hipnotički učinak kojem se teško otrgnuti. Manično bubnjanje, repetitivni elektronički zvukovi i zaglušujući rifovi koji izvrću crijeva čine ovaj nastup zahtjevnim kako za band, tako i za publiku. Ukoliko vam se činilo nemogućim prešaltati se s Janelle na Mogwai (koji se na nju prema rasporedu nadovezuju), trebali ste kao ja otići na Oneidu. Janelle je brzo isparila iz glave i želim ostati ovdje zauvijek. No, na Aqua stejdžu slijedi band koji je i prema broju natiskane publike i kultnom statusu koji imaju, možda trebao nastupiti i na glavnom stejdžu večeras. Mogwai ovim festivalskim nastupom dolaze po treći put u Hrvatsku, predstaviti širem slušateljstvu svoj najprijemčiviji album "Hardcore will never die, but you will". Iz toga razloga ne čudi što nastup započinju Bijelom bukom ("White noise"), koja opuštajućom atmosferičnošću u potpunosti odgovara ovom pojmu. U opčinjavajućem repertoaru kojeg Mogwai izvode uz standarno nabrijanu ušiparajuću glasnoću, našlo se mjesta za starim fanovima dragu "Mogwai fear satan", te "Hunted by a freak" i "2 rights 1 wrong" koje čine već standardni dio koncertnog repertoara i zvuče kao povratak kući, na već dobro poznato i drago mjesto.U tom trenutku nadam se da je svatko, poput mene, uspio pronaći i nekakav svoj mali zen kutak u onom opčinjenom mnoštvu. Ritmična i plesna"Mexican Grand Prix" (najpop Mogwai stvar ikad) izvlači iz transa i nudi nam neki novi Mogwai, a u bučni trans vraćaju "Rano Pano" (ili je ta stvar bila već prije, sjećanje baš ne služi :), melodičniji nasljednik Batcat s prethodnog albuma, te za kraj upravo spomenuti metalom nabrijani "Batcat". Mogwai su još jednom razvalili pred hrvatskom publikom, a oni koji su preživjeli i nisu pobjegli na The National, sve nastupe nakon njih nisu više mogli čuti pravilno. Bit će da je tome razlog moj mlaki prijem, inače dragih mi, sentimentalaca The National, koje nikako nisam mogao svariti u ovom stadionskom aranžmanu. EDI: Po mnogima glavni headlineri festivala i sad već nekako naši domaći The National, počeli su pred navodno 10 000 ljudi svoj nastup na Terra stejđu sa Start a war, nanizali Your Ghost, Mistaken for Strangers, Slow Show, Secret Meeting… The National su mnogima od nas postali bend koji zauzima ono neko posebno mjesto, ali se čini da isto takvo posebno mjesto kod njih uživa i hrvatska publika. Oni progresivno svakim nastupom povećavaju brojnost fanova koji uglas pjevaju sve njihove pjesme bez greške. Ovaj put smo ih vidjeli u novom open air ambijentu sa malo izmijenjenim aranžmanima i s Mattom koji je definitivno bio živahniji i otvoreniji. Njegovi nastupi su uglavnom introvertirani, gotovo sramežljivi što ovaj put nije bio slučaj. Možda je izostao onaj sentimentalni trenutak iz Boćarskog u kojem su Matt i publika na suho otpjevali Vanderlyle Crybaby Geeks, ali je na sveopći užas securitya završio u publici popevši se preko ograde, u nekoliko navrata je na stejđu u žaru pjevanja završio na podu, ali i pozvao fanove da dođu u Hotel Ivan u sobu 214. Ima li od tamo izvještaja? I što mi drugo preostaje nego upotrijebiti tu otrcanu frazu: The National i hrvatska publika se javno vole. E da …i dobila sam na bisu Lucky You. Sreća.

Crystal Castles su nam posljedni ostali od headlinera druge večeri. Momentalno veliko svjetsko ime eksperimentalne elektronske glazbe čiji je svaki nastup urnebesan pa je takav bio i ovaj šibenski. BIR: Ovaj elektroduo pojačan živim bubnjarem uživo njeguje punk estetiku nastupa, pa pjevačica Alice Glass divljanjem na stejdžu i crowd surfingom obilato nadoknađuje efektima zamućeno pjevanje. Nije važno što radiš dok izvodiš šou zabavljajući mase. Zadovoljna publika, najzahvalnija je publika. Crystal Castles je znaju i više nego zadovoljiti, pa takav pristup izbija zrak iz pluća publike i cijedi zadnju kap znoja kroz pore, a samo pola sata koncertnog seta sasvim je dovoljno za razvući osmijeh licima.

EDI: Domaći reggae dub ska Antenat su svoj set žestoko odsvirali na Terra stejđu u ranije pomaknutom terminu opet zbog problema s burom zbog koje je i konstrukcija spuštana na nižu razinu. Handsome Furs su pak ostali na Aero stejđu u zakazanom terminu 2.30 te sam ih teškom mukom odslušala svega pol sata iako sam se nabrijavala na njih cijeli dan.

Još jedan kanadski indie rock bend kojima se može dodati i pridjev elektro me iznenadio energijom svog live nastupa i prevlašću elektra, veseli i oduševljeni atmosferom, nisu me na žalost uspjeli duže zadržati, pobijedio je umor i bura (opet ta bura!). Bir kao najuporniji je ostao upratiti Furse do kraja.

BIR: Fursi su doma u Hrvatskoj. Od njihovog prvog nastupa u Atriju ITDa vidi se da bračni par Dan Boeckner i Alexei Perry naprosto obožavaju svirati u ovim krajevima. Ne skrivajući sovje oduševljenje, s lakoćom ga prenose pa svojim energičnim beatovima upotpunjenim gitarom već umornu i napola promrzlu publiku brzo tjeraju na skakanje. Nažalost, Dan se gitare sve manje prihvaća, pa na trenutke takva glazba, meni nenaviklom na dulje slušanje elektronikom nabijenog zvuka, izaziva jednoličnost i ponavljanje. Na sreću,oduševeljeno džipanje mase oko mene pokazuje da su Handsome furs pun pogodak u ovim noćnim satima, pa se prepuštam skakanju nadajući se da će Wolf Parade što prije izaći iz hibernacije i Dan se prihvatiti onoga u čemu je ipak najbolji.

KREŠO: Handsom Furs, odnosno kanadski bračni par Dan Boeckner i Alexei Perry, nisu baš dobili atraktivan termin: izašli su na mali Aero stage u 2:30 ujutro tako da su ih samo najizdržljiviji dočekali. Dan Boeckner, bivši frontmen raspuštenih The Wolf Parade, veliki je poklonih ovog podneblja što je i dokazao ovu zimu kada je na Pitchfork izboru albuma 2010. godine postavio Ravno do dna Azre na drugo mjesto (odmah iza ovdje aktualnih Crystal Castles). Osim malobrojne budne publike na Aero stageu Fursi su morali voditi borbu i sa dva glasna obližnja DJ hangara što je remetilo praćenje nastupa. Supružnici su izašli na stage vidno veseli i oduševljeni što su dio ovog festivala i nisu pokazali da ih smeta sviranje pored glasnih hangara, a Dan Boeckneru definitivno nije trebao šalabahter na ruci (kao Franku Turneru dan prije) da sroči nekoliko hrvatskih riječi. U dinamičnom nastupu održali su pažnju maratoncima koji su ih dočekali, mada mi je iz njihovog nastupa odmah postalo jasno zašto mu je lanjski Crystal Castles bio album godine. U Handsom Furs nastupu glavnu riječ ima elektronika, bez traga onih gitarskih The Wolf Parade egzibicija. Tako nešto sam i očekivao obzirom na ovogodišnji Handsom Furs album, ali nisam mogao pobjeći od usporedbi sa prijašnjim bandom Dan Boecknera i želja za ponovnim okupljanjem The Wolf Parade. Možda na idućem Terraneu? EDI: Line up drugog dana bio je najmudrije složen s raznovrsnim, ali vrlo jakim imenima trenutne svjetske glazbene scene koja su privukla mnoštvo publike te je posjećenost bila kažu, iznad očekivanja.

Terraneo festival @ Šibenik, 09 > 13/08/2011.

• Terraneo, dan 1.
• Terraneo, dan 2.
• Terraneo, dan 3.

terapija // 16/08/2011

> vidi sve fotke // see all photos