home > koncert > AMON AMARTH (Swe), AS I LAY DYING (USA), SEPTIC FLESH (Gr), 16.XI 2011., Boogaloo, Zagreb

kontakt | search |

AMON AMARTH (Swe), AS I LAY DYING (USA), SEPTIC FLESH (Gr), 16.XI 2011., Boogaloo, Zagreb

Asgaardova vikinška garda okupirala Boogaloo klub trijumfiravši sa ratničkim pjesmama o veličanju gordih pobjeda, ispijanjem 'nektara' iz kravljeg roga i sumrakom boga gromovnika…

Promrzlo jesenje veče nagovještavalo je skori dolazak zime, a skupa sa mršavih +2 Celzijusa iz hladne Skandinavije su nam došli švedski vikinzi s dva prijateljska im benda. Prvi od njih, grčki Septic Flesh sam nažalost potpuno propustio i nemam pojma kako zvuči, a naredni, američki metalcoreaši AS LAY I DYING iz San Diega su mi djelovali nekako suviše 'prosječno'. Tja, od tako popularnog benda koji je prije dvije godine imao američki album no.8 ipak se očekivalo nešto više. Nisam siguran, tj. da budem precizniji, nemam blage veze kako bi trebali zvučati uživo, no spram vraški namagnetiziranog posljednjeg albuma ''The Powerless Rise'' (iz 2010), večerašnji tonski performans je bio vrlo tanane fasade. Bubnjevi su se čuli glasnije sa same pozornice nego li s razglasa, a gitare su odzvanjale kao da ih slušamo s monitora samih glazbenika; čini mi se da je s razglasa jedva dopiralo 30% njihovog zvučnog kapaciteta. Oli je to bio namjerno naštimani frekvencijski nivo ton majstora ili nečija greška - pojma nemam - al' da je bilo mutno i pretiho za ovako bučan i žestok bend - bilo je. To je trebalo gruvati da ti otpadnu uha, jaja i sise… Čak je i mjuza u predvorju koju je puštao DJ Toni Phantasma bila glasnija.

Stoga niti reakcije prilično ugodno ispunjenog Boogalooa nisu bile osobite. Bile su vrlo mlake, te mada se mišićavi i istetovirani frontmen Tim Lambesis neprekidno trudio između pjesama animirati publiku, dobivao je površan i nedovoljno jak feedback tako da je nakon 5-6 pjesama i sam poželio što prije okončati nastup od nekih 40-tak minuta. Uz promociju posljednjeg albuma ''The Powerless Rise'' s kojeg je najizrazitiji broj bio ''Beyond our sufering'', bend je repertoar fokusirao na najpopularniji album ''An Ocean Between Us'' (2009, USA no.8) s kojeg su nam između ostalog isporučili naslovnu pjesmu, te sjajne ''The sound of truth'' i ''Nothing left''. Dobili smo još ''Confined'' (iz 2005) na kojoj je Lambesis aludirao publici da stvori urnebesni 'zid smrti' razdvojivši ih na dvije velike skupine koje su se vrlo kratko vrijeme gužvale i efektno naguravale, te ''When this world fades'' s debija ''Beneath The Encasing Of Ashes'' (2001) i na kraju staru ''94 hours'' sa ''Frail Worlds Collapse'' albuma iz 2003. godine. Uz opori i grubi Lambesisov glas, finu protutežu je činio visoki, gotovo u falsetu pjevani 'clean' vokal basiste Josh Gilberta. Kroz serijal konstrukcija sastavljenih od nezaobilaznih hardcore tempova, nazirali su se obrisi thrasha s groove nabojem, dok su mutno zamaskirane gitare ostale negdje skroz u pozadini. Sumnjam da je zbog ovako nejasnog zvuka itko poželio bis, mada se reda radi moglo čuti poneko dovikivanje 'we want more'. Nije da su ovi Ameri bili loši, ali fakat su trebali biti glasniji…

Sav taj feler i manjak gruvačine nadoknadili su sjajni Amon Amarth. Otkako je Boogaloo postao bez ikakve sumnje vodeći hrvatski klub suvremenog i alternativnog metala, neprekidno je radio na što boljem ugođaju i atmosferi. Popravljen je zvuk, nabavljen novi razglas (svečano na prošlogodišnjem koncertu Dimmu Borgir), redovito imaju točionik za klasičnu veliku pivu, tu je i velika garderoba, DJ koji pušta glazbu u predvorju, a odnedavno i zatvorena terasa za pušače. A kako već godinama ovdje nastupaju najeminentnija imena kurentnog metala, i sama publika je prepoznala važnost i vrijednost Boogalooa kao svoje idealne destinacije koja se gotovo pretvorila u hram teškog zvuka. Atmosfera na ovakvim koncertima je redovito sjajna i gotovo da se ne sjećam ijedne žestoke metalurgije da je prošla mlako i blijedo. Ok, bili su lani uspavljujuće mirni Anathema, ali oni su jedna sasvim druga priča koja ispada iz žanrovskih metal okvira. Osobito onih žestokih…

Druga stvar koja opčinjava jest publika; sve je više mlađahnih tinejdžera, a oni su večeras činili više od 50% auditorija i skroz je bilo nemoguće nagurati se u te dugokose, razigrane i raspamećene prve redove da se 'okine' neka bolja fotografija. Zato isprika svima za ovako loše fotose iz jedno 10-og reda…

A budući da Amon Amarth do sada nisam gledao uživo, ugodno sam se iznenadio koliko je to sjajan bend i koliko ga zagrebačka publika cijeni. Sjediti kod kuće i preslušavati njihove albume nije niti petina onoga što su oni uživo. Da pojednostavim - bend su bez ikakve mane. Opaki i melodični death, te svi oni koji vole ovakav stil došli su na svoje. A bend nema čak niti nikakav specijalni image; pozornica im je jedino bila ukrašena jumbo presvlakom, te je korpulentni frontmen Johan Hegg s lijeve bočne strane nosio ogroman kravlji rog iz kojeg nam je u nekoliko navrata uputio obrednu zdravicu ispijajući neki vikinški 'nektar'. Rum, pivo, medovina ili nešto sasvim deseto - nije bitno. Vidi se da i on i njegova četa vole popiti, neki imaju pivske stomačine, ali za vrijeme svirke svi su odreda natezali vodu. No, po imageu su sasvim obični momci u crnim trapericama i najobičnijim majicama, te se po ničemu ne razlikuju od obleke jednog studenta s ograničenim džeparcem.

Ali su im zato muzika i zvuk ne odlični, nego fenomenalni, a Johan se potrudio naučiti i nekoliko kratkih hrvatskih rečenica 'dobro veče Zagreb', 'hvala Hrvatska', 'kako ste'… Kada su startali sa ''War of the gods'' s posljednjeg albuma ''Surtur Rising'' (http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=12468) s kojeg su nanizali još 5 skladbi (''Destroyer of the universe'', ''Live without regrets'', ''For victory or death'', Slaves of fear'' i ''A beast am I''), sve dvojbe i dileme da ćemo prisustvovati limunadici i pretihim frekvencijama su nestale. Amon Amarth su glasni, melodični, britki, koncizni i nadasve zabavni. Johan je u jednoj od pauza između pjesama provalio 'znam da ne razumijete tekstove jer je ovo death metal, ali svejedno urličite i pjevajte', ha-ha-ha! Već više od dekade rade kao bend u nepromjenjenoj postavi, funkcioniraju kao urica, štoviše, bolje rečeno kao složna trupa hrabrih vikinga koje ne može niti loše vrijeme, niti poderana jedra, niti trula vesla ili pomanjkanje namirnica na lađi spriječiti u strasti za putovanjima, borbama, haranjima i osvajanjima. Usput, znadete li da su te vikinške lađe bile vrlo lagane? Posada od nekih 40-tak ljudi ju je bez problema vukla po kopnu…

Večeras nisu imali ama baš nikakvih problema sa pratećom infrastrukturom, pa su nam podarili više nego sjajno koncipiran repertoar gotovo po 'best of' sistemu njihove kompilacije ''Hymns To The Rising Sun'' (2010). Tako su nam priuštili 7 velikih hitova od ''Ruins to my memory'' (iz 2006), gromoglasnu himnu ''Pursuit of vikings'' (2004) koju je grleno otpjevala cijela dvorana, ''Varygas of Miklagaard'' (2008), ''Asator'' (2006), ''Death in fire'' (2002), a na samom bisu dva najveća im klasika ''Twilight of the thunder god'' i borbenu ''Guardians of Asgaard'' koja je izazvala općenarodno veselje. Od ostavštine iz 90-ih dobili smo samo ''Ride for venegeance'' iz 1998. s drugog albuma ''Once Sent From The Golden Hall'', mada su tu mogli uvrstiti još ponešto jer im se ništa bitno stilski ne razlikuje stari materijal od ovog novijeg.

Da ne preuveličavam, bend su koji će narednih sezona ako se ponovno vrate, ovdje u Zagrebu imati ogromnu hordu obožavatelja, te će možda Boogaloo biti premalen za sve njih. Dokaz toga su svi ovi mlađahni ljubitelji metalurgije kojih ima sve više i više, tako da nas matore starce istiskuju iz prvih redova davajući nam do znanja kako je naše vrijeme prošlost ostala u 80-im i 90-im. Ma nema veze, ova nova generacija zna što voli, a voli ono što zna… Ostaje nam čekati naredni potez uistinu sjajnih vikinga sa sjevera, a dotada će možda Johan naučiti i cijeli govorni dio koncerta na hrvatskom jeziku.

horvi // 21/11/2011


PS: Bude i fotki, nekad...
Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*