Jedan od vrhunaca Europske prijestolnice kulture, tog laskavog naziva kojeg Maribor nosi cijele 2012. godine, je zasigurno i sinoćnji nastup kultne američke umjetnice Laurie Anderson. Možda jedino pomalo čudno smješten u sportsku dvoranu (koja se sinoć nudila u smanjenom kapacitetu, ali zato popunjenom do zadnje stolice), dok bi po mišljenju mnogih s kojima sam razgovarao prije i poslije koncerta Velika dvorana SNG Maribor bio puno bolji prostor obzirom da tip i program nastupa, nastup ove umjetnice, performerke i glazbenice koja je na sebe ukazala već svojim prvi singlom "O Superman" 1981. godine je oduševio u inače svakom drugom pogledu. Odmah na početku treba napomenuti da to nije bio klasičan glazbeni koncert ove ikone art-pop avangarde i pionirke elektronske glazbe, iako njeni nastupi nikada niti nisu koncerti u klasičnom smislu riječi. Ovdje se radilo o predstavljanju njenog zadnjeg projekta naslovljenog "Dirtday!" u kojem ova hiperproduktivna i multitalentirana umjetnica progovara, na sebi osebujan način, o Sjedinjenim Američkim Državama danas, miješajući to s čisto osobnim temama poput snova, smrti i odnosa sa svojom preminulom kujicom Lolabelle (koja je u zadnjih nekoliko godina života naučila i "svirati" klavir što nam je Laurie i demonstrirala kratkim video isječcima). A izgledalo je ovako: minimalistička scena (veliko pozadinsko platno koje je samo mijenjalo boju uz hrpu svijeća na pozornici), te Laurie na elektronskom instrumentariju, pojačanom na momente električnom violinom i samo njoj specifičnim instrumentima (primjerice, mali zvučnik kojeg je stavila u usta i pomoću kojeg samo pomoću svojega glasa proizvodi zvuk poprilično sličan zvuku violine). Poput proznog majstora koji čita svoje sjajne priče potpomognut elektronskim zvukovima koji naglašavaju fabulu, tako nam je i Laurie sa svojim sjajnim, smirenim, pripovjedačkim glasom predstavila gore spomenute teme. A obzirom da se radi o pametnoj ženi (koja će btw. za tri dana proslaviti svoj 65. rođendan), možete predpostaviti da i nije previše glorificirala ulogu SAD-a u trenutnom poretku stvari. Doduše, nije se aktivistički zalagala za rušenje poretka, ali se između redova dalo dosta toga "pročitati". Međunarodna publika (čulo se ljudi i iz Hrvatske i Austrije, a upoznao sam i stariju gospođu, očito veliku štovateljicu gospođe Anderson, koja je na ovaj koncert potegnula čak iz Danske) je na kraju otprilike sat i pol dugačkog nastupa, oduševljeno ispratila ovu veliku umjetnicu koja nam je za zahvala odsvirala još jedan kraći violinski bis.

Sve u svemu, umjetnička poslastica samo takva!

sale // 02/06/2012

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Podsjetimo odmah da su u rujnu u Mariboru i islandski Sigur Ros - još jedna glazbeno-vizualna poslastica koju ne treba propustiti!