Lako je biti generalom poslije bitke, ali... Da nastup Macy Gray u Zagrebu neće biti nešto naročito dobar mogao sam, bar donekle, zaključiti već i temeljem albuma kojeg promovira u sklopu turneje tijekom koje je odlučila svratiti i u naše krajeve. Iako su u njega uvršteni biseri dušu dali za dobru vokalnu (re)interpretaciju (spomenut ću samo "Here Comes The Rain Again" Eurythmicsa), "Covered" je zbrčkana zbirka kakva se rijetko sreće kad je talent Macyjinog ranga u pitanju, puno čudnih aranžmanskih rješenja i lišeno grama nadahnuća. Više filer nego pravi studijski album, ni blizu briljantnih obrada, primjerice, pokojnog i nikad prežaljenog Johnnyja Casha, usprkos neporecivom talentu i specifičnoj boji glasa. Ostavlja dojam kao da Macy nije znala što bi sa sobom ili ima važnijih problema koji joj odvlače pažnju od glazbe. Što je posrijedi, mogu samo nagađati. No, mlak album teško može izroditi odličnu svirku uživo. Što se pokazalo točnim i u ovom slučaju.

Gray i društvo dočekala je dupkom ispunjena Tvornica. Prije izlaska dive na scenu zabavljao nas je domaći DJ Phat Phillie, klasičnom klupskom mješavinom koja je većinu, uključujući i moju malenkost, ostavila prilično ravnodušnom. Ni Macy Gray nije nam te večeri pružila svoj maksimum. Veći dio svirke ostavljala je dojam kao da odrađuje tezgu, ne unoseći u izvedbu ni trunku više od nužnog. Osjetilo se da negdje u njoj čuči raskošan i eksplozivan talent. No, za ovu priliku ostao je sjediti u zapećku.

Gray nikako nije uspijevala uspostaviti povratnu spregu s publikom, koja je osjetila kako ne dobiva ono što bi trebala, ono po što je došla. Tek pred kraj svirke to se donekle promijenilo, kada je zaplovila u svoj najveći hit "I Try".

Osim tog jednog-u-milijun glasa, nije s nama podijelila gotovo ništa osim sivila prosječnosti. Doslovno bi prepuštala cijele dijelove koncerta pratećim vokalima, dvjema krupnim crnkinjama koje pjevaju odlično, ali zbog kojih publika nije iskeširala nemali iznos za ulaznicu. Kao na nogometnim utakmicama, vrijeme do završetka kralo se beskonačnim i nepotrebnim predstavljanjem članova benda i mini propovjedima o ljubavi, miru i tko zna čemu sve još ne.

Jedna stvar mi nikako nije bila jasna. Bar pola svirke pokriveno je pjesmama aranžmanski tako prekrcanim da se njen jedinstveni vokal utapao u gustoj džungli zvuka. Pomislio sam da time pokušavaju prikriti probleme s glasnicama. No, u drugom dijelu Macy je na kratko zabljesnula sa "suhim" izvedbama, u kojima bi ju pratio samo po jedan instrument. Bila je sjajna. Pokazala bi nam ne samo što može i zna, već i dala malo sebe, onako kako to čine velike pjevačice, na tragu velike Janis Joplin.

To su - na žalost - bili tek kratki odbljesci u tmini.

(Ako se pitate zašto tek sad čitate ovaj prikaz, znajte da je autor ovih redaka na dan koncerta imao manju prometnu nezgodu, zbog koje mu je junačka desnica završila u longeti na tjedan dana.)

siro // 03/12/2012

> vidi sve fotke // see all photos