Zanimljivo je primijetiti da Toni Starešinić uživa u vrlo širokoj i potentnoj zoni stvaralačkog komfora.

Tip je bjelodano rafiniranog autorskog podražaja i vrlo valovitog okupljanja pod kapom različitih stilskih formacija, te iako sam najviše kliknuo sa iskustvenim epizodama banda Chui, niti ostali zaživjeli projekti poput Zmaj Orko Star, a posebno Eksterminator koji je iz koncertne večeri prošle godine i objavljenog živog albuma dospio evo do svoje druge klape, ovog puta u vidu studijskog albuma potpisanog po sviračkim učesnicima, ne zaslužuju manju pažnju i izboriti će se za opetovano slušanje.
Istina, tu je i bračno-glazbena kohabitacija Mangroove, također vrlo fluidan jazz/soul/funk kanal svjetskih značajki, ali takvi me taktovi unatoč navedenim kvalitetama posebno ne dodiruju.

No Dancing Bear se definitivno ima čime pohvaliti jer je navedeno izdanje Eksterminator II agilni biser izjurio pred kraj godine, te je dobrodošlo osvježenje nakon nedavnog ukazanja također fantastičnog trija Još Gori - ne znam je li ovdje kraj iznenađenjima, ali dok se ovakve majstorije gomilaju, scena diše punim plućima.
Album od četrdesetak minuta broji četiri kompozicije, po dvije na svakoj strani ploče, a najavni singl Kralj Dopamina definira oblast kojoj su se svirački kolosi vinuli; space motivi roje se i bockaju instrumentalni prostor, ponavljajuće teme zazivaju analogiju 70ih kojoj se priklanja Novoselićev kontrolirani groove sa iskrama Jakuševe trube, dok monolitni obrasci prog-jamm literature pritišću retro džojstike koji pucaju Milesove šesnaestinke u dosluhu sa lijevanom broncom ili svemirskom pozlatom elektronike i egzemplarnog eksperimentiranja u rukama maestra Starešinića. 
Afiniteti ove trojice djeluju mi kao bolja strana Lucasove svemirske franšize i njihova je komandna ploča recipročna retro majstorstvu redatelja u djelima nastalim koncem 70ih i početkom 80ih, dok bih ostatak jednostavno zanemario - otprilike na tom tragu i jest lansirana session kompozicija u četiri čina, a atmosferski učinak povezati će ljubitelje eksperimentalne glazbe, elektronskih old school obrazaca, kao i diverzantskih jazz skretanja ka fusionu.

Kakve će se varijacije na tu temu rasplesti imate prilike provjeriti u zagrebačkoj Močvari u sklopu NO Jazz Festivala ovoga petka, 13.11., kamo bih drage volje pohitao po dozu, kako Toni tvrdi, retrofuturizma, no viša se sila nažalost ispriječila.

Unatoč tome, dečki: Neka Sila bude sa vama!

ocjena albuma [1-10]: 9

dario b. // 13/11/2026