Zanimljivo je pratiti glazbeni razvoj Zagreba i Beograda, odnosno novih relevantnih muzičkih imena koji su se pojavili zadnjih par godina, te povući neke paralele. Dok u Zagrebu, uz par iznimaka, uglavnom prevladava kantautorska scena koja je u zadnje vrijeme izbacila pozamašan broj interesantnih i manje interesantnih imena, Beogradu očito više odgovara buka i distorzirane gitare. Dok Zagreb preferira povlačenje u sebe, introvertirano prebiranje po žicama gitare, Beogradski bendovi skloniji su deranju i glasnom osvajanju svoga "parčeta" slobode. U samo par godina iz Beograda su nam došli Repetitor, Stuttgart Online, Multietnička atrakcija, Kriške, a sad su im se pridružiliStraight Mickey and the Boyz.Ono što mi je posebno drago u slučaju Straight Mickeya and the Boyza je činjenica da su, namjerno ili igrom slučaja, ne bitno, zaobišli Zagreb i prvo svirali po mjestima kao što su Ploče, Makarska, Sućuraj na Hvaru u sklopu Tam Tam festivala, u Šibeniku na Terraneo festivalu, Splitu i u Rijeci. Što je dokaz da se može zadobiti pažnja publike i medija i ako se zaobiđe metropola. U Zagreb tako dolaze sa već izgrađenim imenom koncertne rock and roll atrakcije koju svakako treba posjetiti. Iako su ih kroz cijeli koncert pratili tehnički problemi, koje je Miodrag Cicović "Miki" (gitara i vokal) rješavao udarcima nogom od pod, energija i stav je bio na nivou benda koji slovi kao iskonski i nepatvoreni rock and roll bend. Straight Mickey and the Boyz imaju ubitačni repertoar bijesnih i nabrijanih rock budnica koji bi da nema predugih pauza između pjesama, oduvalo i ono malo skeptika koji su se te večer našli u Vintage-u. Pjesme "Dalek svet", "Lakši", " Ne osjećam se dobro" i trenutno njihova najrazornija "Ne"iskreno smatram pravim biserima regionalnog rocka u rangu ranih Brejkersa i Majki. Prema onome viđenom te večeri Danilo Luković (bubanj i vokal) je kičma benda i pravi je užitak gledati ga kako pravi grimase dok razvaljuje po svojim Tama bubnjevima, dajući time siguran prostor Bojanu i Mikiju da se razmašu sa svojim instrumentima i pri tome izvode sve one rock and roll fore na stageu. Bend je sklon improvizaciji što mi je posebno drago jer neke dijelove nisam mogao prepoznati, a detaljno sam prostudirao njih live season u Digimedia studiju. U ovom slučaju improvizacije između pjesma, pa i unutar samih pjesama, nisu bile pretjerano uspješne, ali to ćemo pripisati zaista očajnim tehničkim uvjetima na kojima bi se slomili i puno iskusniji bendovi. No bez obzira na smetnje, Straight Mikckey and the boyz su otprašilimomački koncert pun adrenalina i one iskrene, dječake rock energije koja nam tako fali, ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj toj našoj nesretnoj regiji, i samim time pobrali simpatije malobrojne publike kojaje u četvrtak izabralaregionalni rock and roll naspram izlizanog Manu Chao-a.

vedran ž. // 13/09/2013