Da odmah pojasnimo neke stvari - tri ulaza na event, super! Zabranjeno pušenje - super, ali se nitko toga nije pridržavao! Redari radili svoj posao - ne bih se htio miješati! Velike gužve - veliki broj puštenih ulaznica u prodaju - po meni, neka! FER možda i nije savršena lokacija za ovakav event (3 pozornice), ali ima svoju čar i dok se čovjek probija kroz one hodnike samo da vidi neki svoj bend, osjeća se dobro. Znači, petak 8.studenog 2013. FER je imao još jednu od svojih brucošijada i moram reći da dečki i cure iz organizacije nikako nisu pogriješili. Definitivno odličan lineup raspoređen na 3 odvojene pozornice, cjelonoćni program koji se pretvorio u pravi tulum.
Nakon što mi se fotograf javio da će kasniti radi posla, ostavio sam vani ekipu na zagrijavanju jer Debeli Precjednik su počinjali dosta rano. Biti na ovakvom eventu, a propustiti njih zbog par čašica više (a bilo ih je više nego dovoljno), bila bi sramota za mene. Osječka petorka s VBK i nakon 20 godina je pokazala da su u formi. Energični, žestoki i beskompromisni. Koca je lomio svoje glasnice na svakoj stvari, Davke i Šanac ubijali gitare, Bubi zatukao taj bubanj, a Igić sve to popratio finim bas linijama. Setlista od nekih 15-tak pjesama (loš sam u pamćenju tih stvari), obuhvatila je sve njihove albume, s time da je malo više pažnje posvećeno zadnjem i još aktualnom "Bruto Slavo/VBK". Nizale su se tako "Heroes", "Music saves", "One book", "Zaboravi", "Puška ne ubija ljude" pa starija "Bez mozga" (jedna od najstarijih pjesama, ali još uvijek aktualna, prema Kocinim riječima) te neizostavna "Drowning" na koju se uvijek odvalim kao da je prvi puta čujem. Nastup od nekih četrdesetak minuta zaokružen je "Farmerskim srcem" koja je već tradicionalni završetak njihovih svirki te koju je publika otpjevala uglas s bendom. Za nastupa Debeljaka, prostor ispred glavne pozornice se popunio prilično brzo, ljudi su očito pratili raspored. Malo je možda zaškripao zvuk (betonski zidovi, tonac??), ali nebitno. Fini uvod u dugu noć. Nisam se puno micao dalje pošto je glavni šank bio smješten odmah iza glavne pozornice, na kojoj su se spremali Kawasaki 3p. Odlučio sam ispratiti i njihov nastup jer su najavili novog bubnjara te ih nisam dugo gledao uživo. Napravili su show, već je nastala i velika gužva da se jedva moglo disat. Sa svojim otkačenim imidžom, ali i glazbom rasplesali su sve prisutne. Odsvirani su svi hitovi: "Ni da ni ne", "Snifa san glu", "Mate Parlov" i sl.Zajebantski bend, odličan za ovakve eventove, uvijek dignu atmosferu. Pošto su nedavno najavili i novi album, svakako se vidi da su željni svirke.
Pošto se preklapao raspored na prvoj i drugoj pozornici (treću elektronsku, nekako sam ostavio za sam after), uletio sam oko ponoći na Muscle Tribe Of Danger And Excellence. Ekipa, sastavljena od članova zagrebačkih bendova poput Deafness By Noise, Mašinko, She Loves Pablo, prži glazbu koju je meni kao amateru teško okarakterizirati, ali mogu reći da zvući premoćno. Neki stoner metal rock, s odličnom ritam sekcijom te premoćnim vokalom. Momci su napravili đumbus pred drugom pozornicom ne štedeći se ni sekunde. Fino za poslušat, svakako bih preporučio, a sam ću se potruditi dalje pratiti rad tog benda.

Na povratku kod glavne pozornice, dočekala me gužva još većeg razmjera pa sam TBF odgledao tek stvar - dvije od pozicije ton majstora. Dobri uživo kao i uvijek, imali su dobar zvuk za ovakve prilike (očito imali svog tonca). Njih sam ljetos ispratio na Pannonian Challenge-u tako da mi nisu bili na popisu "must see".
Radije sam se vratio pred drugu pozornicu gdje je krenula Fraktura Mozga koju sam negdje davno gledao i stvarno se ne mogu sjetiti kad. Uglavnom, pop punk trojac sa zajebantskim tekstovima i naslovima poput "Božić je", "Ljeto je". Otpržili su i obradu Bad Religiona "Do what you want", malo upilili između pjesama sa zajebancijom (ne znam zašto toliko mladih bendova ima potrebu trpat fore na svoj račun između pjesama, ali ok). Da ne uvrijedim nekog, sasvim pristojan bend za odgledat uz pivo - dva. Kad smo već kod toga i gužve, tu nastaje jedna "manja" pauza od sat vremena jer valjalo je izaći van na zrak. Ne znam kako druge, ali par sati stajanja i skakanja u gomili plus alkohol pomalo umore čovjeka. Ne znam dal nažalost ili nasreću, propustio sam Postolar Tripper i Kišu Metaka, ali sreo sam nekoliko starih znalaca te se s njima zadržao u razgovoru. Redari su na smjene puštali ljude unutra i van tako da je prošlo vremena do povratka pred pozornicu. Ne znam da li sam propustio nešto, ali mislim da nigdje nije bilo mogućnosti kupiti nekakvu hranu (ako sam u pravu, preporučam organizatorima da smisle nešto za iduću godinu), a redari nisu puštali natrag ljude koji su izlazili iz dvorišta fakulteta. Tako da se jednostavno nastavilo pit i što bude!

Bilo je to da sam konačno pokupio dio svoje ekipe, završili smo na Pullover, trash cover bendu iz Osijeka. Posljednji atomi snage završili su, znači, ispred druge pozornice dok smo svi plesali u ritmu cro dance hitova iz devedesetih tj. u punk obradama istih. Nemam ništa za nadodat na taj bend osim što ih neki blate a neki vole. Momci i djevojka su našli svoju formulu za zabavu i sviranje, česti su gosti ovakvih evenata po cijeloj Hrvatskoj i tko voli, nek izvoli! Meni su fora.

Završetkom svirke, polako se počeo prazniti prostor fakulteta, redari su nas navodili prema izlazu. Fajrunt negdje oko pola 5 ujutro, uopće nije loše. Nije ni loše kao ni ta FER - ova brucošijada. Svaka čast na organizaciji!

fichonm // 13/11/2013