Gledavši DVD "Rufus! Judy! Judy Judy! " ili njegov fenomenalni koncert u poznatoj seriji "Live at the Artist's Den", očekivao sam spektakl zvuka i slike kada sam pročitao da Rufus Wainwright dolazi u Zagreb. Još kad sam saznao da je koncert u "Lisinskom" nisam ni sekunde razmišljao o tome da slučajno ne bi prisustvovao. Ni u jednoj najavi nisam pročitao da bi to mogli biti nešto drugačije od onog doživljenog na malim ekranima, a vjerujem da su i drugi očekivali Rufusa Wainwrighta sa svojim bendom, pratećim pjevačima, brass-sekcijom ... itd. A i cijene karata i mjesto događanja su upućivale na tako nešto.

Hladan tuš me zadesio tek kad sam ušao u veliku koncertnu dvoranu i vidio na stage-u samo klavir i stalak s akustičnom gitarom. Hm ... Kasnije mi je kum (ali ne Pedja nego kum II) lijepo rekao da je na web-stranicama "Lisinskog" i pisalo da Rufus dolazi sam. No, dobro, nije bio baš sam već je kao support vodio svoju polusestru Lucy, koja je i otvorila koncert sa nekoliko simpatičnih, akustičnih folk pjesama i završila svoj nastup sa Bossovom obradom "Hungry Heart". Nating spešl.

Lucy nam se kasnije, za vrijeme Rufusovog nastupa, vratila u nekoliko navrata i u improviziranim skećevima, gdje je simpatično glumila Lisu Minelli, i s nekoliko dueta ("Me & Liza" i odlična verzija "Halleluje") malo podigla završnu ocjenu ovog koncerta. Dvorana je inače bila polupuna ali na Rufusu, koji je izašao oko 21 sat, se vidjelo da je dobro raspoložen i razdragan dolaskom u Hrvatsku i Zagreb, pa je pritom naučio i nešto našeg jezika. A i izjasnio se kao obožavatelj naše operne dive Zinke Kunc. Rufus je i, vidjelo se, veoma ponosan na svoju operu koju je napisao i koju sprema snimiti sa BBC-evim simfoničarima,a za čije snimanje skuplja novce pa je vjerojatno i ova turneja zamišlljena kao skupljanje novaca za taj projekt. Osim što smo čuli i jedan komad iz te opere, mogli smo čuti i sve njegove najpoznatije pjesme (osim ponajbolje "The One You Love") poput "Going To a Town", "Poses" ili "Chocolate MIlk & Cigarettes". Ali u ogoljelim verzijama uz klavir ili akustičnu gitaru :-( Treba, pri tome, napomenuti da su one, kada se Rufus uhvatio klavira, zvučalo puno bolje od onih za čijeg se izvođenja uhvatio "akustare". Sve u svemu, ništ senzacionalnog i spektakularnog, pa su oni neupućeni, poput mene, dobili Rufusa u "light verziji". Onima koji su bili upućeni i nisu imali tako velika očekivanja je vjerojatno bilo odliično, s obzirom da je Rufus morao još dva puta izlaziti na bis.

le figuar de kranque // 04/04/2014

> vidi sve fotke // see all photos