Vlada Divljan i njegov Ljetno kino big band više nisu nepoznanica za domaću publiku, dapače mislim da su do sada postali njeni miljenici. Nakon što sam ih prošlog ljeta gledao na Španciru jedva sam dočekao novi gig. Koncert je otvorila Mara Aiko obradama poznatih pjesama na ukuleleu, koje je popratila zaista predivnim glasom. Tako smo u ovom simpatičnom ruhu čuli hitove tipa Pumped up kicks i I follow rivers. Nakon kratkog zagrijavanja, među publikom od 7 do 70 godina zavladala je erupcija oduševljenja dolaskom Vlade na binu. Otvorili su sa Samo jednu ljubav imam, pa smo lagano došli do bogatog opusa Idola u malo mekanijem ruhu. Nizale su se Dok dobuje kiša, Ona to zna, Maljčiki, da bi potom Vlada malo promijenio atmosferu laganom Dugo. Njegovi koncerti su totalno nabijeni nekom romantikom, ako u ništa drugo zaljubit ćete se barem u ovaj bend. Da je ovaj koncert zaista bio kao neko putovanje, nakon što nas je odveo na more čuli smo i obradu Kirila Džajkovskog, a kasnije i Rundekove Ruke. Rekao je Max da je Malena pjesma s kojom Vlada uvijek dobije publiku, ali ne znam, mislim da taj efekt postigne prvim taktovima koncerta. Valja napomenuti da je ovaj koncert bio i humanitarnog karaktera, akcija imena Otočka groznica, Maxa Juričića I njegovog Ljetnog kina namijenjena je skupljanju prihoda za dobrobit djece iz malih mjesta na Jadranu. Za kraj dobili smo još par pjesmi od Ljetnog kina kojima se pridružila Mara, a nešto nakon ponoći da zatvori koncert vratio se i Vlada. U nekim trenucima Vlada me je podsjetio na Micka Jonesa kojeg sam gledao s njegovim Carbon Siliconom u Tvornici. Gospodin u košulji koji i nakon toliko godina bavljenja glazbom još uvijek to radi jer u tome uživa. I to je bio najbolji dio koncerta. E pa guštao je Vlada a bome i mi.

vedran balagović // 08/04/2014

> vidi sve fotke // see all photos