Jazz.hr Proljeće festival došao je i do svog završetka. Festival koji traje svega tri dana, imao je prilično šaren program, gdje se moglo naći ponešto za svakog zaljubljenika u jazz i šire. Prva večer ponudila je Charlesa Tollivera kao trubača u formi seksteta, a društvo mu je pravio naš Saša Nestorović. Drugu večer čuli smo jako zgodan spoj jazza i klasike, a u nastavku te večeri predstavljene su i nove nade domaćeg jazza. Sve to kao da je bilo uvod u ono što nas je čekalo zadnji dan festivala.

Za sam kraj ostavljena je velika poslastica. I to zbog više stvari. Prvo, big band u maloj dvorani Lisinskog uvijek je poseban doživljaj. Kako je Davor Hrvoj rekao u najavi, večeras nas očekuje prava grmljavina. Drugo, izvoditi će se remek djelo, legendarni album Africa/Brass, jednog od najvećih saksofonista u povijesti žanra, Johna Coltranea. Treće, big bendom će dirigirati Charles Tolliver, veliki trubač i jednako velik skladatelj, aranžer i dirigent.

Obzirom da su partitature za Africa /Brass vrlo brzo nakon snimanja albuma izgorjele u plamenu, Charles Tolliver si je dao truda, poslušavši ploču (onu veliku crnu s A i B stranom) stotinjak puta, pažljivo bilježivši svaki ton s ovog albuma. Na ovom koncertu su uz kompletan album izveli i dva standarda, dok je za sam kraj ostavljena pjesma koju je Tolliver skladao za Coltraneovog pijanistu McCoya Tynera. Koncert je otvoren s "Blues Minor", pjesmom kojom originalni Coltraneov album završava. Odmah na početku publici je vidljivo koliko je dirigent unutra i s kojim žarom dirigira HRT-ovcima. A i oni su mu vratili jednakom mjerom. Sve se odmah poklopilo kao idealan mehanizam švicarskog sata. Vodeći solist koji je za ovu večer preuzeo ulogu Johna Coltranea, Saša Nestorović, jedini aktivno prisutni glazbenik kroz sve večeri festivala, večeras je do kraja eksplodirao. Svoju rolu u ovom filmu odradio je tolikom predanošću, postavivši i srce i tijelo u saksofon(e). Uz njega zapažene solo dionice ostvario je na klaviru Joe Kaplovic, a pred sam kraj koncerta i Marko Lazarić na bubnjevima. Spominjem ovu dvojicu, jer je Charles Tolliver u trenutku kad je odlučio da će s našim dečkima izvesti orkestraciju ovog albuma htio dovesti pijanisticu Geri Allen i još poznatijeg bubnjara Jacka DeJohnettea. Čuvši domet naših, Kaplovica i Lazarića na djelu, odmah je shvatio da nema potrebe za bilo kakvim mjenjanjem postave. Definitivno veliki kompliment za naše dečke.

Kako je koncert odmicao, tako je i publika sve više guštala u izvedbama ekipe na pozornici. U pjesmi "Song of the Underground Railroad" lijepu i razigranu izvedbu na električnoj gitari ostvario je Elvis Penava. Toliko se uživio u svoje muziciranje, da me svojim nabojem i predanošću podsjetio na neponovilji solo Paula Gonzalvesa u "Diminuendo and Crescendo in Blue" sa Ellingotonova albuma Live At Newport. Kao glavni solist, Saša Nestorović uspješno je prenio vjernost i duh Coltraneovog muziciranja. Toliko dobro da sam ponekad pomislio da pred nama stoji pokojni John. Niti u jednom danu festivala nije bio toliko uzbudljiv i involviran kao ove posljednje večeri festivala. Igrao se saksofonima, kombinirajući kroz pjesme tenor i sopran saksofon. U pjesmi "The Damned Don't Cry" izmjenjivao je solo dionice na oba instrumenta, sredinu pjesme odradio je tenor saksfon, a početak i kraj ostavio je sopranu. Pjesma "Greensleeves" pokazala je svu Tolliverovu aranžersku genijalnost, gdje u vrhu dinamičkog uzleta smiruje zvuk klarinetom i flautom. Taj dio mi je bio možda i najljepši trenutak ove večeri.

Zadnja večer je napokon pokazala zainteresiranost publike i prvi put je mala dvorana bila ugodno popunjena. Na samom kraju koncerta Tolliver je najavio nove projekte u Zagrebu, ne govoreći o detaljima istih. Ako će biti ovako dobro, uopće je nebitno s kojim izvođem će slijedeće godine orkestar Jazz Orkestar HRT-a koketirati.

jura // 13/04/2014