home > koncert > Ferragosto Jam WarmUp - FiNSKA, Discohernia, Portman, ABOP @ Vintage Industrial Bar, 30.4.2014

kontakt | search |

Ferragosto Jam WarmUp - FiNSKA, Discohernia, Portman, ABOP @ Vintage Industrial Bar, 30.4.2014

FiNSKA - Postoje izvjesna sorta ljudi koja voli da ih muzika boli. Vole da ih baca u obamrlo, nemoćno stanje u kojem se ne pleše, već se sporo klima glavom uz masne riffove i spore ritmove. Njihovo gibanje počinje eventualno kad se napiju, pa se onda njišu kao pijani medvjedi, ali to su baš ekstremni slučajevi koji uključuju mješanje pića i skunk, loš dan na poslu ili svađu sa ženom. Momci iz FiNSKE dušom i tijelom pripadaju u taj šmek, ali nisu iz Finske. Nekom će možda zvučati kao nešto što bi finski seljaci napravili da potjeraju sjeverne medvjede iz blizine svojih nastambi kako im ne bi odnosili hranu, pse čuvare i djecu, ali sad pretjerujem. FiNSKA je ipak puno sofisticiranija od toga. FiNSKA je prvo, instrumentalan bend, nekoherentan, pomalo psihodeličan noise s čestim uletima u math-rock, presvučen saksofonskim pastišima, a upravo to zadnje je ono što ih izdvaja iz mora sličnih. Ne znam jesu li im veća inspiracija morbidne priče iz nordijske mitologije ili jednako morbidna bespuća muzike za samoranjavanje (počnimo od najranijih izdanja Scratch Acida i Jesus Lizarda pa naovamo), ali ima nešto u njihovoj muzici što me istovremeno privlači i odbija. Možda je upravo to što se vole igrati sa slušnim živcima, pa često mjenjaju ritam eda bi vas izbacili iz takta i povukli u svoj začudni svijet. U toplini svoje sobe, ta je nepredvidljivost dobra za brainstorming. Uživo je nešto posve drugo. Uživo, to treba znati prenijeti. Secret Chiefs 3 su tu majstori, Mr. Bungle također, ali oni su ne samo auditivni doživljaj, već i vizualni, a koncert je i jedno i drugo. Kod FiNSKE vizualnog doživljaja skoro da i nema. Zato, ne mogu reći da su FiNSKA loši, i da nema nekog smisla u tome što rade, ali nakon dvije pjesme meni se počne zijevati, a znam da to nije od piva i trave.

Portman - Trio iz Našica koji lebde negdje u atmosferama post-rocka a povremeno se spuste i na zemlju da bi se posuli pjeskom desert-rocka. Bolje reći, slavonski post-rock pogonjen mesom i alkoholom, umjesto veganizmom i psihodeličnim drogama, ali hajde, zalomi se i pokoji joint. Kod njih je sve manje-više jednostavno i točno. Po propisu službe, kako bi se reklo. Počne s laganom melodijicom od tri-četiri tona, pa dođe crescendo na činelama, pa krene distorzirani trans i ujednačen ritam, zatim iznenadni prekid promjenom ritma, pa opet melodijica i tako dalje, ne nužno tim redoslijedom. I dok je svaka mračna duša post-rockera koja se ne skida s Mogwaija i Explosions in the Sky vjerojatno uživala u Portmanima, ja sam nakon desetak minuta dobio osjećaj da sam zatvoren u vremensku petlju, baš kao Bill Murray u Beskrajnom Danu. Čekaj, zar nije prije minutu ovuda prošao bradati i ćelavi fotograf s pivom u ruci tražeći poklopac od objektiva? Zar nije ova melodija na delayu odsvirana baš poslije ovog riffa? Ili je to bilo prije? I dok sam se ja tako pitao što je došlo prije i što će doći poslije, Portmani su završili a ja sam imao osjećaj kao da me barila slatka mala alternativka iz provincije i da se nešto trebalo desiti između nas, a nije se desilo ama baš ništa.

Discohernia - Nezahvalno je s moje strane kao nekog tko jedva pridržava gitaru govoriti o tome kako praviti muziku iz srca ili muda, ulupati noći i živce u nju, a onda kad ste konačno gotovi i čujete to što ste napravili, shvatite da je to netko već odsvirao, samo bolje. To je problem s Discohernijom, a za nekog možda i prednost. Discohernia je nezakonito dijete Discipline Kitschme iz prvog braka kasnih osamdesetih dok je Kojin bas još bio oženjen za trubu i efekte, koje se nije pojavljivalo u javnosti sve do sada. I premda Discohernia ne krije činjenicu da su im uzori u Disciplininom režećem basu i njihovim bizarnim eskapadama s funkom i drum'n'bassom, ipak ne pokušavaju promijeniti svijest slušalaca-plesača izvikivanjem grafiti-parola već se elegantno zajebavaju s Kojinim naslijeđem, pa povremeno čak i natjeraju čovjeka da zaboravi tko im je duhovni otac te ga natjeraju da pleše. Ako im je to već krajnji cilj, onda bi se ipak možda mogli odreći nekih punkerskih djelova koji više guše pjesmu nego što je puštaju da diše, a znam da to mogu jer su sva trojica članova, Stipe, Cak i Tompa, stare kuke koje svoje instrumente znaju u dušu.

ABOP - Koliko je puta već među muzičarima ispričana priča uz pivo i cigarete, da bi valjalo napraviti bend koji će svirati elektroniku uživo. Slušam je još od vremena kad su Asian Dub Foundation prvi puta došli u Zagreb. Ali slušam i to da bi trebalo legalizirati opojne droge i pretvoriti Slavoniju u najveću plantažu u Europi, te otpustiti sedamdeset posto ljudi iz javnih službi i potjerati ih na plantažu da kopaju, kako bi rasteretili gospodarstvo i povećali proizvodnju. BDP bi nam se povećao za duplo, a Hrvatska bi postala mala Švicarska. Obožavam tu sintagmu, mala Švicarska. Ma do imbecilnosti. Ali evo konačno, pojavila se kvalitetna ekipa koja je ostvarila originalnu zamisao s početka priče, sad kad je već cijeli svijet spoznao značaj Penduluma, Noisije, Joje Mayera & Nerve i sličnih. Zovu se jednostavno ABOP, iliti After je Bolji od Partyja i time u svom nazivu svijetu obznanjuju dobro čuvanu istinu, a i svoju kvalitetu. Na afterima je uvijek bolje, ma koliko mi šutjeli o tome, a upravo je tako i na ABOP-ovu koncertu, baš kao na afteru na kojem ste ostali s dobrom ekipom i dobrim supstancijama. Ako ste pravovjerni ljubitelj svih zvukova što ih proizvedu gitara, bas i bubanj i na sve što u sebi ima prefiks electro gledate s gađenjem, moguće je da vam se ABOP neće svidjeti, ali to je onda vaš problem. Nije stvar u tome što ABOP pokušava imitirati muziku koju svira stroj, već to što ABOP doslovce jesu stroj. Najbolji stroj za klupsku muziku u Zagrebu. Ne previše kompliciran, niti pretenciozan. Savršeno dobro doziran da se iznojite plešući ili da neobavezno ćaskate u kutu za šankom. Sve je moguće.

I na kraju, pada mi na pamet. Ako su Hrvati u stanju oformiti jedan ovakav bend, možda ipak ima nade da se i Slavonija pretvori mega-plantažu s početka priče? O tom potom, što bi rekao naš narod, a ABOP-ovi koncerti uz sve hvalospjeve, imaju jednu jedinu manu koju nikad neće prevazići. Završe.

djole // 06/05/2014

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Drito iz MSU-a @ MSU, 04-05/09/2020

Drito iz MSU-a @ MSU, 04-05/09/2020

| 15/09/2020 | choppa boi |

>> opširnije


cover: LAstovo.OTOKGLAZBE., ljeto Covidovo 2020

LAstovo.OTOKGLAZBE., ljeto Covidovo 2020

| 01/09/2020 | jelena vojinović |

>> opširnije


cover: 8. Diy Hc Pank Intermezzo @ Nigdjezemska, Zadar, 24-25/07/2020

8. Diy Hc Pank Intermezzo @ Nigdjezemska, Zadar, 24-25/07/2020

| 30/07/2020 | terapija |

>> opširnije


cover: VELI JOŽE BAND, 10. VII, 2020., Kvaternikov trg, Zagreb

VELI JOŽE BAND, 10. VII, 2020., Kvaternikov trg, Zagreb

| 13/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: DUNJA KNEBL feat. KOLOLIRA + DUNJALUK, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb

DUNJA KNEBL feat. KOLOLIRA + DUNJALUK, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb

| 03/07/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*