Da je nekoć apsolutna zvijezda ex-Yu zabavnjačkog popa u vrijeme new-wavea Seid Memić Vajta zajedno s Rankom Bobanom imao 'šmek' kurentnog trenda i slavu pjesme "Leila" koju su izveli na Eurosongu 1981. uspio pretočiti u fakat, tad najmoderniji stil new romantics, vjerujem da bi oboje pokupili još bolji feedback i prodali ploča i kaseta poput Danijela Popovića koji je dosegao nevjerjoatan tiraž od milijun prodanih primjeraka. Vajta je sa pastirskog hard-rocka Teške industrije otišao u zabavnjake i tu se zeznuo, a imao je fantastičan hrapavi rockerski vokal. Pjevač (i gitarist) ovog šibenskog benda Matej Nakić umnogome podsjeća na Vajtu baš upravo tim hrapavo-drhtavim, snažno emotivnim i upečatljivim tenor-baritonom u nekoliko oktava s kojim bi komotno mogao vriskati i u punk, metal i hardcore bendovima. No, on je snaga benda isto kao i recimo Simon Le Bon u Duran Duran: pjesme ovog benda su i na ovome trećem, iznenađujuće dvostrukom albumu posve dorečene i uvijene u ogroman pasaž najprijatnijeg dance-rocka s naglaskom na 80-te godine i bendove poput spomenutih Duran Duran, te A Flock Of Seagulls, ABC, Visage, Ultravox... ali ima svojih devijacija za koherentnu konekciju ka našoj, južnjačko-mediteranskoj strukturi opojnih šlagera.

Čitav album:



Spotify link: open.spotify.com/album/2rz62a2xUFuGbc7oSMrxbA?si=ca503A1HTPSgK-uX2kr8IQ&fbclid=IwY2xjawOOfd1leHRuA2FlbQIxMABicmlkETBVT2YyZ2JEbDVjMGRweVlQc3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHhbAl1IjImFkzn4Sy9C7zwD2QZSupwwC9wfTZf71g9BzBz_UWrOOHW60BcgL_aem_tOnlQjotSxKw2OrYd4SJiQ&nd=1&dlsi=6b993cbe296c44c5

Čak 20 pjesama, a interesantno u svega nešto manje od sat vremena donose prijatnu ljubavnu fabulu, čak i s reggae komadima "Sila teža" i "Tri metra snova" veličaju najljepše stvari u životu na nimalo bezazlen, patetičan ili pragmatičan način. Može se sav ovaj njihov stil smatrati bezbjedan i bezopasan ko' gnjecavi brit-pop na ovome šašavom svijetu, ali uvijek su iste misli, ako se 'dobro osjećamo' kako kaže elektronska "Izgubljen", a interesantno, pred sam konac ovog ogromnog izdanja se nalaze čak i dvije extended-vox/ acapella kompozicije "Kralj prašine i gline", te "Stepe i savane" s očiglednim utjecajima klapske kantate i možebitno, stare dame, Meredith Monk.



Uvodni dio albuma su tipične new-romantics dance-rock pjesme "Zauvijek" na pragovima Duran Duran i A Flock Of Seagulls, potom naslovna post-punk "Carstvo Mediterana" u odličnoj formaciji psihodelije i dance-rocka, garantirani hit, a zatim čitava kolekcija lijepih pjesama koje koketiraju s indie atributima i vjernim odrazima našeg, mediteranskog ugođaja istinskog indie-rocka. "She she she" donosi dojam zaboravljenih The House Of Love, "Znaš li da postoji tunel ispod Jadranske magistrale?" ima snažan naboj za prave odluke da se maknemo od ove muke u stilu The Smiths 'KADA SU DIVOVI HODALI ZEMLJOM' i kada je svijet još bio mlad. Svaka pjesma ima fantastične performanse u okvirima pop produkcije poput Idola ili benda Boa s naglaskom na komercijalni učinak.



Prekrasni dance-rock/ new romantics pasaži vraćaju vrijeme najboljih rock bendova i izvođača s početka 80-ih, uključujući Ultravox, Simple Minds, Gary Numana, ABC, naravno i Roxy Music, te kasnijih revalorizacija poput Coldplay, Arcade Fire, Foals i svih pripadajućih indie-rock/ romantics izvođača. Ovdje se nalazi uistinu gomila sjajnih pjesama u takvom stilu od kojih, nasprosto, poteku suze, ako imate emocije, a to je spomenuta "Znaš li da postoji tunel ispod Jadranske magistale?". Ovakvu stvarčinu nemaju niti Ultravox, a niti Duran Duran. Album se nastavlja s mnogim konceptualnim "Lexicon of Love" komadima kao da ih je producirao sam Trevor Horn 1982. (ustvari je Srđan Sekulović Skansi) izazivajući snažno erotsko-emotivno raspoloženje, jer 'ne možeš mijenjat svijet na jednoj gitari/ mi smo rođeni za prekrasne stvari' ("Boemi kao mi"), brit-pop komadima "Čudo", "Sila teža", "Izgubljen" s posvetom Dadi Topiću "Neosledani konji", a može biti, koliko mi se čini fantastična, "Oluja riječi" dođe kao senzualna Sting balada pospješena gudačima razvijajući sličan stepenasti gudački dekor u plesnoj "Zvijeri" opet, očito posvećena velikanu Tomi Bebiću "Volite se ljudožderi". I k tome, puno lijepih, moguće i fatalnih žena "Magdalena", "Aleksandra", "Ja sam pjevač bez pjesme" (tko se sjeća Martina Frya 'kralja bez krune' u ABC hitu "King without crown" konta stihove 'biti sam ispod zvijezda') pa i višesmisleno suptilna "Mama Karma" u kombinaciji IDM/ glitcha s ponešto hip-hopa. Sve u svemu, ovo je uistinu pun pogodak iskričavih, emotivnih, senzibilnih, naravno i plesnih, kao i baladičnih pjesama idealno napucanih na razmeđi komercijalnog popa i indie-rock, te romantičnog sektora new-wave retrovizora. Prigovori za ovakav mainstream ne postoje. Na ovo je vrijedilo čekati 3 pune godine.

Naslovi: 1.Zauvijek, 2.Carstvo Mediterana, 3.She she she, 4.Znaš li da postoji tunel ispod Jadranske magistrale?, 5.Jednom kada budemo sami, 6.Boemi kao mi, 7.Čudo, 8.Sila teža, 9.Izgubljen, 10.Oluja riječi, 11.Ritam Massai, 12.Zvijeri, 13.Magdalena, 14.Tri metra snova, 15.Mama Karma, 16.Alexandra, 17.Pjevač bez pjesme, 18.Ceste i gradovi, 19.Kralj prašine i gline, 20.Stepe i savane

ocjena albuma [1-10]: 9

čićo i mićo // 29/11/2025