Festival Žedno uho je počeo odličnim koncertom legendarnih Pere Ubu što je bila dobra najava svega onoga što nas do kraja još čeka. Za zagrijavanje su bili zaduženi Gang Gang Dance. Nisam znala kako će sve one zvukove i glasove koje čujete na snimkama izvesti uživo pa sam ostala oduševljena kad sam ih čula. Imaju totalno zakon pjevačicu Lizzi Bougatsos. Sva je neka mala i slatka i simpatična, i ima vrlo čudan smisao za odijevanje. Gang Gang Dance su bili puni jeke. Osjećala sam se kao da sam pod vodom dok oko mene plivaju delfini i cvile. Ne znam kako bih to opisala, čudno nešto... Uzet ću neo-tribal, jer stvarno je začudna mješavina. Lizzie je pola vremena izgledala kao da je u transu dok je pjevala i plesala, povremeno nešto i svirajući. A pjevala je od totalnog pištanja do hropaca iz groba, što je još razbijala raznim efektima koje je sama podešavala na mikrofonu. Stalno je imala neki blaženi izraz lica i puno se smijala. Ona je definitivno bila centar benda jer gitarist, bubnjar i sampler su bili gotovo neprimjetni dok su je pratili. Dosta ljudi je izašlo van dok su Gang Gang Dance svirali i poslije ih komentirali ne baš lijepim riječima, ali meni su bili stvarno super i bilo mi je žao što nisu ostali duže na pozornici. Lizzie je vjerojatno primjetila to nezadovoljstvo iz publike, pa je stalno govorila kako Pere Ubu samo što nisu, i kako je ''Modern Dance'' super i da su joj oni velika inspiracija, i kao da se ispričavala što nas oni sad tu dave, a mi smo došli gledati Pere Ubu. Uskoro su svi nezadovoljnici došli na svoje kad je na pozornicu stupio David Thomas, i zaklonio sve koji su stajali iza njega. Stvarno ga ima. I nije ni najmanje simpatično djelovao. Čak što više, pred kraj koncerta se počeo derati na bend jer je htio da nastave svirati istom žestinom kad je publika totalno ispalila, ali se gitarist smotao i počeo pling-plingati po gitari, na što je Thomas pošizio i izrekao i pokoju prostu riječ. Pere Ubu su svirali i stare i nove stvari, na mislim radost svih prisutnih, jer vjerujem da je dosta ljudi došlo baš zbog starijeg materijala. Jedan od takvih obožavatelja mi je objašnjavao kako obožava Thomasovo meketanje i općenito me uveseljavao svojim opisima pjesama. Zvuk je bio, kažu, podešen tipično Pere Ubuovski, s visokim tonovima koji paraju uši. Zabolilo je par puta, moram priznati, ali zvučalo je odlično. Thomas je bio mrk i pijan, i to stanje je održavao svako malo potežući iz pljoske. Čini mi se da se jednom nasmiješio. Kažem, čini mi se. Kasnije smo ga vidjeli ispred Pauka kako sam sjedi s glavom zabijenom u ruke. Baš tužan prizor. Valjda su svi obožavatelji bili previše kul da se idu družiti. Ili ih je možda bilo strah. Ne bih se čudila.

ana // 16/05/2006

> vidi sve fotke // see all photos