home > koncert > Bishops Green, Maid of Ace @ Vintage Industrial Bar, 21/04/2015

kontakt | search |

Bishops Green, Maid of Ace @ Vintage Industrial Bar, 21/04/2015

Moj vlastiti odnos s Oi muzikom prilično je kompliciran. Početna mladenačka oduševljenost s himničnim refrenima i isticanjem osobnog ponosa imala je važnu ulogu u formiranju i usmjeravanju tog neurotičnog i nesigurnog klinca, ali se nakon bezbroj skinutih albuma i preslušanih bendova postupno pretvorila u blagu averziju uzrokovanu kroničnim nedostatkom kreativnosti i hrpom klišeja kod većine njih. Ipak, nekoliko je bendova uvijek odskakalo od prosjeka. Neki od njih su The Lancasters i Alternate Action, dva benda s istim čovjekom za mikrofonom, naime Gregom Huffom koji isti posao obavlja i u junacima iz naslova (zajedno s bubnjarem iz Lancastersa, Orvilleom Lancasterom). Oba su benda vješto spojila agresiju i melodiju, standardne motive iz Oi mitlogije i pokoju ambiciozniju stilsku figuru, svakodnevne frustracije i socijalnu kritiku. Sve to uz atmosferični ulični rock sa smanjenom distorzijom i definiranim rifovima podebljanima marljivim radom na basu, koji zapravo vodi glavnu riječ.
[ maid of ace ]

maid of ace   © ujak stanley

Bishops Green nastavlja taj razvojni pravac što ih, sudeći po mnogim pozitivnim reakcijama na netu, postavlja u samu kremu svjetskog uličarskog punka. Zbog svega toga je blago reći da sam bio ugodno iznenađen kada je najavljen ovaj koncert u Vintageu, pogotovo jer sam si još do prije godinu-dvije gunđao u bradu zbog nedostatka koncerata novih i kvalitetnih europskih i svjetskih bendova Oi i streetpunk usmjerenja, ne uključujući prokušane veterane tipa Business, Cock Sparrer ili Cockney Rejects. Međutim, izgleda da se stvari počinju mijenjati pa Zagreb sve više postaje stalna stanica turneja mnogih novijih i aktualnih imena.

[ maid of ace ]

maid of ace   © ujak stanley

Pa počnimo ispočetka. Pred sam početak koncerta pred Vintageom se moglo vidjeti tek tridesetak zbigecanih i manje zbigecanih skineca i neskineca, što je dalo naslutiti ispodprosječnu posjećenost koncerta, pogotovo ako se uzme u obzir da je riječ o bendu s takvim zavidnim pedigreom. Ništa neočekivano, zbog ne sasvim jeftine karte (50/60 kn) i činjenice da je utorak, a posebno zbog otužne činjenice da će zagrebačka publika puno prije napuniti koncert Debelog Precjednika i Mašinka nego koncert gostujuće ekipe s drugog kraja svijeta. Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv ni Precjednika ni Mašinka ni njihove popularnosti, ali ne može sve ostati na nekolicini istih bendova koji sviraju svaka dva-tri tjedna. Možda bi dobro došlo da je nastupala još koja lokalna predgrupa.
[ maid of ace ]

maid of ace   © ujak stanley

Bilo kako bilo, zbog sada već poslovične sklonosti odgađanju i zbog rješavanja tekućih problema, ušao sam tek na posljednju stvar all-girl predgrupe Maid of Ace iz engleskog Hastingsa koja je s BG-ovcima na zajedničkoj turneji. Bend se sastoji od četiri sestre čija prva imena sva počinju na slovo A, srednja na C, a prezime na E, a koje se maštovito deklariraju kao Cuntpunk/Grunge. Švrljajući po netu i jubitu kako bih ih prije koncerta malo proučio (samo muziku, kunem se!) zaključio sam da je riječ o nedvojbeno talentiranim glazbenicama koje se uvelike oslanjaju na riot grrrl punk/grunge naslijeđe iz 90-ih poput The Distillersa i pravovjerni ženski street punk rock Devotchkasa. Sličnost s Distillersima najnaglašenija je u promuklom glasu pjevačice Alison koji se često nalazi u melodioznoj harmoniji s vokalima ostalih članica benda. Dvostruki gitarski zid dodaje na agresivnosti inače vrlo pitkom punk rocku, s povremenim uplivima u alternativni rock, dok štimung pjesama varira od BMX/skate veselica do in-your-face buntovnih proglasa.
[ bishops green ]

bishops green   © ujak stanley

Da dalje ne seruckam, uhvatio sam, dakle, tek posljednju stvar koja je bila, ako se ne varam, Dirty Animal. Većina je malobrojne publike stajalo par metara od ograde, kao da su pred njima nekakvi prijeteći GG Allinovski mutanti a ne četiri slatke i simpatične cure iz primorskog engleskog gradića. Nemojte to shvatiti kao patroniziranje, hoću samo reći da je odaziv publike bio gotovo na nuli, ako ne uključimo nesumnjivo neodoljive uzvike "dođi da te poljubim" na kraju nastupa. Neka ih to ne obeshrabri, riječ je o još mladim curama koje bi uz koju mrvicu više originalnosti mogle daleko dogurati.
[ bishops green ]

bishops green   © ujak stanley

Nije prošlo ni petnaest minuta, kadli ono Bishops Green se penju na stejdž. Počinju s Another Door, pjesmom koja otvara drugi album Pressure, a koja je dobar pokazatelj što točno ovaj bend izdvaja od ostatka žanra. Za razliku od lijenog nabrajanja općih skinhead mjesta, ova se gospoda ne libe malo više potruditi u pisanju tekstova. Glazbeno također iskaču od prosjeka: mid-tempo ritam sekcija s bas gitarom koja je glavni nositelj emocije, smanjena distorzija na ritam gitari i dobro pogođeni gitarski lickovi i solaže. Iako prepoznatljivog stila, njihova glazba nipošto nije jednolična i zauzima raspon od nešto bržeg streetpunka do elegantnog mod revival zvuka. Gregov vokal savršeno pristaje u taj glazbeni pandan mračnih uličica, donoseći slušatelju mješavinu bijesa, energije i tjeskobe. Iskusna četvorka iz Vancouvera izbacila je vrlo nedavno i treće izdanje A Chance To Change pa je nakon mračne Night Terror uslijedila nešto brža i pjevnija Resistance. Publika je sada već sve više pokazivala znakove života, a čini mi se i da se prostor Vintagea ipak malo više popunio.
[ bishops green ]

bishops green   © ujak stanley

Teški, čvrsti jednostavni a opet tako efektni rifovi s debelim basovljem karakteristični za bend prisutni su u Stay Away i Lost Generation. Senseless Crime je, pak, gotovo ambijentalna stvar o zločinu i kazni. Prva od četiri odsvirane stvari The Lancestersa, Wasted Life, s poznatom pjesmom Stiff Little Fingersa osim imena dijeli i antiratnu tematiku. Slijedi jedna od najboljih, Vacant State, s laganim uvodom i furioznim nastavkom čiji se tekst zbog kratkoće i jednostavnosti vrlo lako pamti, pa je i publika dobivala priliku da se dere na mikrofon, što se, srećom, nastavilo kroz cijeli koncert. Government Lies i Rat Race naginju mod rocku i pokazuju nježniju stranu benda. Agresivnija ojčina na Blinded, sporiji tempo na Specter i još jedna stvar Lancastersa Burn The Bastards fino se redaju, a spomenuti pjevač Greg Huff gestikulacijom prati doslovno značenje stihova. Treba reći da je ovaj nastup odradio s natučenom glavom i podljevom na lijevom oku, što je, kako je rekao, posljedica nes(p)retnog pada na koncertu u Njemačkoj. Svaka mu čast na ustrajnosti.
[ bishops green ]

bishops green   © ujak stanley

Rekao bih da pjesma Gross And Net označava drugi dio koncerta na kojem su većinom svirane starije i himničnije stvari. Riječ je o nešto bržoj pjesmi o financijskim frustracijama i psihičkom stanju radnog čovjeka. Nekako se poklopilo da dvjema najjačim stvarima još od The Lancastersa (The Crow i Alone) prethode Vengeance i Tomorrow, meni osobno najmanje zanimljive, pa su glasnicama dale priliku za kratki predah. The Crow je moćni poetički biser, tužna slikovita minijatura o neizbježnoj smrti na bojištu i vranama koje strpljivo čekaju na svoj obrok od čovjetine. Alone je, s druge strane, snažni osobni manifest o nalaženju snage za borbu čak i u najmučnijim trenucima. Sa stihovima: "What it's like to feel love what it's like to feel hate/From the bottom of my glass To the scars upon my fists/But I can't see to clear Through my clouded mind And I don't feel to good/And I can't remember why/What it's like to feel hate What it's like to feel rage/And i dont want to be kicked around Pushed knocked down/And I can't get to close Fear that I could snap/And it all points to you Tormended mind" se zasigurno svatko može identificirati, svatko je barem jednom u životu imao taj osjećaj da je došao do dna i da je napušten i odbačen od sviju. Ipak, iz nekog inata čovjek se nekako podigne i nastavlja hodati.
[ bishops green ]

bishops green   © ujak stanley

Koncert je zaključen sa Tumbling Down, socijalno angažiranom kritikom tzv. mjera štednje i neprestanog stezanja ruku oko grla malog čovjeka: "Why were left with nothing I don't see no change/All you do is run and hide Up the taxes you decide/Raise the prices hike the tax Gouge a little more/Make for certain We remain the working poor". Publika je zvala na bis, ali kako je nastup trajao preko sat vremena, bend je već bio na izlasku iz backstagea. Moram primjetiti da je red na distrou bio popriličan, makar su majice od benda bile i po 100 kn. Working poor my ass. Ipak, ovakvom jednom bendu se ne može ozbiljnije zamjeriti čak ni da ti prodaju ciglu na uglu, pošto vraćaju nadu ne samo u Oi nego u punk muziku općenito. Dokaz su da ogoljenost muzičkog izričaja i populistička jednostavnost ne smiju biti izlika za stvaralačku i intelektualnu lijenost koja se prečesto viđa. Tko god organizira ovakve koncerte u Vintageu neka samo nastavi tako, bez obzira na možebitnu skromnu posjećenost i nezainteresiranost publike za kvalitetu. Onima koji su ovo propustili nek' im bude žao.

joks // 24/04/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*