Dälek je četiri godine izbivao s glazbene scene. Ekipa se rasula i svatko se posvetio svojim projektima. U međuvremenu njihovo mjesto su preuzeli igrači poput benda Death Grips kojem "kužeri" tepaju da su "the first truly important band of the twenty-first century" te ostale kabadahije koje se kunu u avangardni pristup hip hopu. Iskreno, nemam pojma tko je tu "pravovjerniji", a još me više za to zaboli ona stvar. Zanima me jedino dali to udara ili ne, a dälek udara i to dobro. Gledajući snimke iz Kseta, kada je dälek nastupao u sklopu N.O. Jazz Festivala zajedno sa ISIS-om daleke 2009., pripremio sam se na zvučni i vizualni masakr, a ideja dobrog poga mi se konstantno vrzmala po ćelijama velikog mozga. Mislim da nije potrebno pisati koliko dälek odudara od standardnog i klišeiziranog hip hopa. Ja ih osobno ne bi niti stavio u taj žanr. Pogotovo ako uzmemo u obzir ekipu koja sluša ovaj bend, a to su prije svega žednouhi i ZEZ orijentirana ekipa koja je kroz godine odgajana od strane Mate Škugora i njemu bliskih ljudi. Činjenica da je dälek do mojeg playera došao preko rockerske agende, a ne reperske, govori puno toga. No, to nije niti toliko bitno. Ono što stoji kao fakt jest dälekova vraški dobra muzika i želja da se tom nesretnom hip hopu osvjetla obraz i održi neka razina relevantnosti u glazbenom svijetu koji šalabajza na sve strane. MC däleku (Will Brooks) jednostavno vjerujte dok vas šamara rimama. Nema preseravanja. Nema "put your hands in the air". Nema pijanog preseravanja i baljezganja. Nema kurčenja koje je dozlaboga iritantno u tom nesretnom žanru. Samo prljavo i iskreno. This shit is real! Oprali su te večeri nemilosrdni miks starih stvari sa najpoznatijih albuma Negro Necro Nekros i From Filthy Tongue of Gods and Griots te novijih koje glazbeno i tekstualno nastavljaju tamo gdje je bend stao prije pauze. Noviji materijal je puno nervozniji i još angažiraniji jer se i vrijeme u kojem živimo politički radikaliziralo, a ovom trojcu angažmana nikad nije falilo. Police state is nervous!

Attendanih četiristo ljudi svelo se na nekih mršavih dvjestotinjak ljudi, a od željno priželjkivanog poga, dim mašine i razularena ekipe nije bilo ništa. Što ne znači da je koncert bio loš, dapače. Dobrih sat i sitno bilo ja taman da nas propisno išamaraju i zaključe sumornu srijedu, a bis je odradio najnabrijani lik u publici koji je zatražio Classical Homicide što mu ju trojac sa zadovoljstvom ispunio. Mi se ostali nismo žalili!

vedran ž. // 17/05/2015

> vidi sve fotke // see all photos