Kad se tamo negdje krajem 2012. godine u prostorima bivše tvornice dugmadi otvorio Vintage Industrial Bar, sjećam se da nisam bio pretjerano optimističan po pitanju budućnosti tog prostora. Mislio sam kako je koncertna scena u gradu već dovoljno ustaljena i definirana da će se teško nametnuti neki novi klub, a i njegovu sam unutrašnjost smatrao prefinom da bi mogla na redovnoj bazi privlačiti punk, metal ili bilo koju drugu alternativnu publiku. Danas, svega 2 i pol godine kasnije, pokazuje se da sam "promašio ceo fudbal". Vintage je, naime, trenutno uvjerljivi broj jedan po svim mogućim mjerilima. A to je dobro ne samo zbog njih samih, nego i zbog nas kao publike. Jer sad i drugi klubovi, kako bi opstali, moraju raditi čim više koncerata po čim pristupačnijim cijenama. I to nas dovodi, zaključujete i sami, do stanja u kojem nije više pitanje ide li se na gig, nego na koji gig se ide. Ovaj se put otišlo na The Vibrators, legendarni bend iz prvog vala punka. I to u Vintage, naravno. No, prije nego što su Vibratorsi zauzeli pozornicu, valjalo je poslušati i Saleta Verudu, svojevrsnog dobrog duha domaćeg punk rocka koji posljednjih godina svirucka i pjevuši sa bendom (to jest, oni nisu bend nego sekta, kaže sam Sale) Saša 21. Svaka čast čovjeku, ja ne znam bih li mogao tako. Desecima godina je punio dvorane diljem države i šire kao član KUD Idijota, ponajveće punk grupe ovih prostora. A danas? Nakon Tustine smrti, u svojim pedesetima, on kreće iznova, objavljuje novu ploču s novim bendom i svira pred praznim dvoranama nezainteresiranoj ekipi. Ono što je tu bitno naglasiti jest da je taj čovjek većinski autor kompletnog materijala KUD Idijota i da bi bez problema mogao obrtati ogromnu lovu na eventualnom "Pozdrav Idijotima" projektu ili bilo kakvoj sličnoj nekrofilnoj inicijativi. Njemu to ne pada na pamet, odabrao je neusporedivo teži put, i za to mu treba a priori skinuti kapu. To ide čak do te mjere da na koncertima ne želi svirati niti jednu jedinu stvar KUD Idijota. Ne poznajem čovjeka osobno, ali kad malo razmislim o ovim navedenim činjenicama, ne mogu a da se ne divim njegovim ljudskim kvalitetama. A takav dojam i ostavlja na stejdžu, kao dobričina od čovjeka koja širi baš jednu ugodnu, toplu energiju. Što se tiče same muzike, nemoguće je ne konstatirati da to podsjeća na KUD Idijote. Sasvim logično, nismo valjda očekivali da će čovjek nakon 30 godina odjednom promijeniti ploču. Kad smo već kod ploče, album im je dostupan isključivo u tom obliku, a izdan je prošle jeseni u 521 primjerku. Pjesme koje smo čuli te večeri bile su većinom, naravno, upravo s te ploče, ali bilo je i novijih uradaka zbog čega je trajanje nastupa dosegnulo respektabilnih sat vremena. Što je za jednu predgrupu dosta, ali vjerojatno se otvorilo nešto više vremena za svirku budući da je najavljeni Eksodus iz nepoznatih razloga otkazao. Osim spomenutih Idijota, vrag me odnio ako ja tu nisam čuo i prilično jasne utjecaje Vibratorsa. Znači, dobri stari punk rock, čak više rock nego punk. Ima tu i reggae zvukova, boogiea i još svačega, ali sve u jednom vrlo jednostavnom, aranžmanski i svirački gotovo pa banalnom obliku. Nema filozofiranja ni preseravanja, kratko i konkretno. Nažalost, to nije bilo dovoljno da zaintrigira većinu od šezdesetak posjetitelja, pa je sve spalo na nas 3-4 entuzijasta u prvim redovima, od kojih je jedan čak i pjevao uglas sa Saletom na pozornici i divljao kao da je na koncertu života. Ostali bijahu truli. Ne znam, mogli bismo razloge tražiti u tome da im je ploča tek nedavno izašla i da ljudima treba vremena dok im ne uđe u uho i tako dalje, ali to bi bile floskule. Iskreno, te su pjesme dobre, ali ja u njima ne vidim dovoljno hitoidnog potencijala da ikada privuku neke veće mase (osim u Puli) i vrlo vjerojatno će Saša 21 ostati vječita predgrupa. Duboko u sebi je jamačno i on toga svjestan i tim više mu svaka čast. Tako se ostaje punk i u pedesetima, sa ženom i djecom na grbači - vratiš se u underground. Vibratorsi su se vratili u Vintage nakon niti dvije godine izbivanja, i to su očito platili slabijom posjećenošću ovaj put. U nas je "pravi punk" onaj s hardcore predznakom, pa iako su The Vibrators u svjetskim razmjerima možda i poznatiji od G.B.H.-a ili U.K. Subsa, ovi će uvijek u Zagrebu moći napuniti klub, dok Vibratorsima dođe mizernih 150 ljudi. Dakle, posjeta je ovaj put zbilja nevjerojatno loša, možda i najgori Vintage gig (u odnosu na očekivanja, dakako) na kojem sam do sad bio, po tom pitanju. No, to se uvijek da izvući odličnom svirkom, a ni to baš nije bio slučaj ovaj put, barem isprva. Zamislite si tu scenu, koliko god bila mučna - dođete na jedan od legendarnijih živućih punk bendova i skužite da prvih 5 redova zjapi potpuno prazno a bend zvuči kao da su na prvoj probi nakon 3 godine pauze. Znači, bili su mlitavi, raštimani, kilavi. Loši, ukratko. Kad sam te večeri tek ušao u klub, razveselio sam se što nije bilo zaštitne ograde. "Moći ćemo nesmetano stagedivati, hura!", razmišljao sam tad. Malo morgen, ako mi je zbog nečega i došlo da zaronim na glavu, to je bilo od muke i dosade. Iako pjesme s njihovog posljednjeg albuma iz 2014. Punk Mania: Return To The Roots zbilja zvuče neloše, uživo me se nisu dojmile ni najmanje. Izgledali su kao da bi nam možda mogli pružiti malo više kad bi se baš jako potrudili, ali im se nije dalo potruditi se. Na svu sreću, kako je svirka odmicala, oni su se sve više doticali svojih provjerenih hitova koji po defaultu moraju izazvati neku reakciju. Disco In Moscow i slični ubodi su ipak prisilili punkere (koje je već počela puštati droga koju pojedoše prije giga) da se razmašu i razdivljaju, a i Vibratorsi su, u maniri pravih starih dizelaša, tad već zvučali uigranije i bolje. Moram reći, za one koji to ne znaju, da je u ovoj postavi Vibratorsa od originalnih članova preostao samo bubnjar Eddie Edwards. I zaista, te je večeri on zvučao kao najjača karika, suvereno držeći u rukama konce cijele priče. Ostatak benda mi je povremeno ostavljao dojam ljudi koji bi rado bili negdje drugdje u tim trenutcima, a to se jako osjeti. Dobro, 'ajde, možda sam malo prestrog. Možda ljudi jednostavno ne mogu bolje od toga. Kao kuriozitet navodim da je gitarist podljednje 3-4 pjesme odsvirao s puknutom žicom, pa su nas onda prije bisa došli obavijestiti da ne idemo nigdje jer će se oni vratiti, samo da promijene tu žicu nesretnicu.

Ako se još sjećate uvodnog odlomka, spomenuo sam da se te večeri moglo birati na koji će se gig otići. Ja sam izabrao Vibratorse. I sad mi je, moram priznati, malo žao. Jer ako je punk uzbuđenje, kaos, šok, ludilo, onda je ono što su nam Vibratorsi pružili bilo bliže nastupu gažerskog benda "u jednom bistrou kod nas na moru" nego punk svirci. Punk možda nije umro, ali Vibratorsi nisu daleko od toga.

ujak stanley // 11/06/2015