Koncertnu sezonu koju je KSET nedavno započeo prije dvije sedmice nastavili su mlađahni zagrebački sastavi koji su se prikazali u zanimljivom izdanju. Prvi i najbolji od sva tri sastava bili su COJONES, opako žestoki četverac u kojem je lider pjevač i povremeni gitarist Bojan koji sasvim solidno pokušava "skinuti" neke određene glasovne reference Chris Cornella i Eddie Weddera.Čitav sastav odiše vrlo britkom, ali istovremeno i prljavom zvučnom kulisom koja ima svoje debelo zaleđe u ostavštini grungea i novovjekovnim zvucima Queens Of The Stone Age, no nikako nije na odmet spomenuti niti određene konotacije koje vuku na Pearl Jam, Tool, Soundgarden, Faith No More, Rage Against The Machine... Skladbe su im otpjevane na engleskom jeziku, a interesantno je da veoma vole raditi mnoštvo breakova u aranžmanima što im dodaje posebnu draž u zvučnom izrazu. Povremeno se "pozabave" i sa psihodeličnijim elementima, no u njima se još uvijek ne snalaze najbolje kao cijelina, no sav "psycho" jako dobro umije izvući iz prosječnosti odličan gitarist kojem su crne naočale u nekoliko navrata padale na pod. Njihov ritam je često isprekidan brojnim i raznovrsnim taktovima, tako da u pogledu uigranosti djeluju vrlo vješti i, štoviše, veoma energičan i prilično kvalitetan sastav koji iz gotovo "naftalina" izvlači već zaboravljeni grunge spajajući ga sa tradicionalno prisutnim hard-rockom, čime dobivaju zgusnutu i vrlo bučnu smjesu starudije i novotarije. Svirali su 6-7 skladbi ("Prozac", "Breeze - Hermano", "Dream lounge", "Give it", "Neurospiral", Spacy
shit"), a kao posljednju su odsvirali obradu naslovljenu kao "Doomgarden" koja me neodoljivo podsjetila na kombinaciju "Rusty cage" i "Outshined" legendarnih Soundgarden. Cijela skladba je bila vrlo čudna i koncepcijski dosta "sjebano" aranžirana, tako da mi zaista nije jasno je li to bila njihova namjera ili plod čiste slučajnosti... Drugi sastav zbog kojeg sam u stvari i došao na koncert bio je Bastinado od kojeg sam očekivao neku vrstu garažnog punk rocka, no moja očekivanja su se posve utopila kada je dotični kvartet započeo svirku. Započeli su kao trio (gitara, bubanj, bas) i odsvirali posve neuvjerljivi hard/heavy rock instrumental u kojem je već odmah dato do naznaka da se radi o uobičajenoj i nezgrapnoj linearnoj svirci. Nakon toga dolazi pjevač koji "obogaćuje" njihov zvuk dodatnim "kreštanjem" sa polu-crust vokalima (naravno na engleskom jeziku) i čitav smisao sastava se okreće u pravcu nemaštovitog nu-metala sa prizvucima korijena Stone Temple Pilots koji se nadovezuju na brutalni hedonizam zagrebačkih nu-metal noisera Chang Ffos. Međutim, ne može se reći da njihova glazba nije dobra, oni samo izgleda nemaju dovoljno čvrst temelj za svoje "ja", pa prema tome zvuče kao nedorađena sirovina. Najbolji dio koncerta im je bio kada su pržili opaki heavy/blues, a najlošiji kada su pokušavali zvučati kao Father. Tekstove na engleskom jeziku ionako nitko nije razumio..., pa čemu onda to... Vjerojatno za Internet?! Treći sastav, Ruiz, pokazali su nešto sasvim drugačije - interesantan spoj funka, modernog rocka s puno riffova presjecanih povremenim "lajt-motivima" u vrlo kratkim i složenim kompozicijama koje je publika u KSET-u najbolje prihvatila. To su vrlo kratke i jednostavne skladbe u kojima do izražaja dolazi gitarsko "pletenje" žica i velika posvećenost melodiji. Tekstovi su, opet, naravno na engleskom jeziku, ali je vokal (i gitarist istovremeno) veoma lucidan momak koji ima neku neodoljivu karizmu kojom je podigao dobar dio KSET-a na ples. Da li zbog činjenice da su skladbe vrlo plesne (u nekim slučajevima poput Franz Ferdinanda), ili prilično sofisticirane (kao Gang Of Four), Ruiz je zadobio velike simpatije svih prisutnih. Možda zbog jednostavnosti i topline kojom zrače, a i možda zbog trendly "placebo" vokala... Ali u svakom slučaju, Ruiz su sastav koji obećaje. Imaju skroz šašave aranžmane koji počinju "fino", a završe s "raspadom" (sjetite se Šarlo akrobate). Po svemu sudeći, čini mi se da su puno slušali Pavement, Sonic Youth, Radiohead... Vrlo zanimljivi klinci.

horvi // 15/09/2006