SuperUho 2. i 3. dan

Einstürzende Neubauten, Of Montreal
Sun Kil Moon, Merchandise, Disciplin A Kitchme
VVhile, Ought, Pridjevi, (The) Lesser Men, Rosetta…

Drugi dan obećavao je puno više od prvog. Nadrkani Mark Kozelek koji djeluje pod imenom Sun Kil Moon i njemačka industrial mašina predvođena veličanstvenim Blixom dobili su zadatak da opravdaju lokaciju tvrđave sv. Mihovila. To su znalački napravili. Nastup beogradske grupe VVhile potpuno je uništen tehničkim problemima, a crkavanje pojačala na sredini koncerta dalo je svima do znanja da je koncert jednostavno osuđen na propast. Beograđani, više sreće drugi put. Većina se ljudi, za vrijeme tehničkog krpanja grupe VVhile, povlačila prema glavnoj pozornici kako bi zauzela što bolju busiju za Einstürzende Neubauten. ''You will find me if you want me in the garden, unless it's pouring down with rain'' bili su prvi stihovi koji su došli do publike, a gromoglasni vrisak razlio se po tvrđavi. Odmah je bilo jasno da neće biti pimplanja i umaranja novijim stvarima. Prostor amfiteatra, za razliku od večeri prije, savršeno je sjeo Švabama i samo je podigao razinu ionako besprijekorno izvedenog koncerta. Koncertu se stvarno nema što zamjeriti. Setlista sastavljena od samih hitova izmamila je euforične osmjehe na licima najtvrdokornijih fanova dok je onima koji su se prvi put susreli s Neubautenima sigurno pružila koncert za pamćenje.Na stageu su imali malu artiljeriju suludih predmeta od limova, kanti, metala, bušilica i drugih pizdarija koje su koristili po potrebi. Bosonogi Blixa, njemačkom hladnoćom, dirigirao je suludim ansamblom, ljutito mahao toncu da ga stiša/pojača, utišavao likove iz publike dok je prepričavao svoje anegdote. Majstori teatralnosti i konceptualnosti u nešto sitno od sat vremena objasnili su što muzika jest i treba biti. Amen.

Poslije Neubautena, kanađani Ought i zagrebački Pridjevi jednostavno nisu imali šanse. Jebiga… Za zatvaranje festivala treći dan, prvi su bili zaduženi Marshmallow Notebook, kanadski Merchandise, (The) Lesser Man, Of Montreal, Rosetta, i za sam kraj Koja i njegova Discilipna.
Matija Habijanec izgubio je bitku sa satnicom, ali dosta ljudi je njegov nastup uzelo kao najbolji te večeri. Mene je zaobišao tako da sam se prvo susreo s bendom Merchandise. Jedan od onih milijun bendova današnjice koji jaše taj dosadnjikavi indie pop s blagim overdriveom na mene, a i sudeći po reakcijama ljudi, nije ostavio neki veliki utisak. (The) Lesser Men jedan je od potlista bendova, zajedno sa Benchwarmersima, ESC Life, Sleepyheads i inima. Zajednički nazivnik Adult Disoriented Rock ono je što krasi, kako (The) Lesser Men, tako i gore navedene. Radi se o reinterpretaciji muzike koju je ovaj trojac očito slušao u svojim formativnim godinama i sad mu se sjetno vraća. Odsvirali su svoj koncert pred malim brojem ljudi, mirno, staloženo i nenametljivo, baš kao i njihova glazba. Of Montreal sam popratio s jednim uhom i na mene su ostavili utisak kao i Merchandise - nikakav.Nakon tri njonjkava benda zvuk Rossete na drugom stageu poništio je sve. Iako je muzika koju sviraju ovi Ameri daleko van mog glazbenog kataloga moram priznati da su sjeli taman u kasni sat. Zvuk nemilosrdne distorzije i screamo vokala, razlio se tvrđavom. Rosetta je cepala svoj repertoar, nažalost, pred nekolicinom zainteresiranih dok je većina ljudi bauljala ili se zavukla po kutevima tvrđave.

Pečat za kraj drugog izdanja SuperUha glasno je udario posljednji relevantni ratnik novog vala. Vidno nadrkan zbog zvuka nije štedio svoj legendarni Rickenbacker, a bogami ni svoje članove. Bend je kroz više od dva sataopalio bučnu šamarčinu većini izvođača festivala, a publici, onima koji su još imali snage, dao dvosatno putovanje kroz nedisciplinirani svijet rock and rolla.

vedran ž. // 18/08/2015

> vidi sve fotke // see all photos

PS: ali.. to nije sve.. još ponešto&rezime dolaze u posebnom tekstu..