Iako je najavljivan kao bend u čijem sastavu glavnu riječ vode bivši članovi bendova PLACEBO i THE CURE, Love Amongst Ruin nisu uspjeli u Vintage dovući troznamenkasti broj ljudi. Možda je ljudima već dosta bubnjara, koji se s godinama zasite biti u zadnjem redu, pa onda odluče stati u prvi s gitarom i mikrofonom ili pak je zagrebačka koncertna sezona ipak malo "prejaka" za prosječni džep, ne znam. Međutim, oni koji nisu došli, nemoraju se brinuti, nisu propustili "najbolji koncert godine", kakvih imamo već dosta na "lageru", ali su sigurno propustili "najsimpatičniji koncert godine", a to se događa rijeđe nego oni "najbolji".

Ne pamtim da je program u Vintageu počinjao točno na vrijeme, ali za svaku je pohvalu što je točno u 21h na pozornicu prekrivenu maglom (koja je prigodno tu večer po prvi puta u potpunosti obavila i Zagreb) izašao jedan od najdugovječnijih bendova s ovih prostora i vjerojatno pojam darkerije u Zagrebu - Phantasmagoria. Nažalost dugovječnost nije podebljana i prisutnošću u javnosti, jer je i s vremenom dark/gothic stil potjeran na margine scene i skoro pa nazad u underground iz kojeg je jedno vrijeme bio isplivao, pa je reakcija svih kojima sam spomenuo da večeras sviraju bila: "Kaj oni još postoje?". E pa postoje i praše svoj gothic metal svom snagom, a i decibelima. Tomi Phantasma je malo i osvježio bend, pa je uz dvojicu bivših fantazmagoričara na basu i KORG-u dofurao novog gitaristu i bek vokalisticu, što kao da je dalo poleta ostalima da zvuče moćnije i praše svoj glazbeni mrak na tragu Sistersa (s kojima im je zajedničko i da nemaju živog bubnjara). Možda im je polet udahnuo i ljetošnji nastup na Exit festivalu, gdje ih je nadam se više ljudi slušalo. No unatoč vidnom nedostatku publike, bend se nije dao smesti i otprašio je set u kojem se našlo i alter hit singleova iz osamdesetih poput "Poziv u raj", ali i obrada poput "Ne" od EKV-a. Obrade koja je zvučala prilično neprepoznatljivo, kako je i Tomi objasnio, ali sasvim u fantazmagoričnom Phantasmagoria stilu. U najavljenih 22 h, petorka iz Love amongst ruin se pojavila na stejdžu. Osim Hewitta i Bamontea, te gitariste Donalda Skinnera, koji je radio između ostalih s Julianom Copeom, na ovoj turneji pridružili su im se još jedan gitarista, Gizz Butt (svirao s The Prodigy), te bubnjar Ravi Kesavaram (još svira u britanskim My Vitriol). Znači, postava koja ima dosta utakmica u nogama.

Počeli su mirno i ispitivački s Watch Myself i So Sad (Fade), a Hewitt je bio posebno dobro raspoložen i za pjevanje i za priču, koju je svaki puta zalijao s gutljajem Žuje. Iako je imao gitaru obješenu oko vrata, nju nije baš upotrebljavao. Čini se da mu više služi ko statusni simbol. Al dobro, nek. Nakon prve pjesme rekao je "It's fuckin' excellent to be back!". Samo što je zadnjiput lupao pred kojom tisućicom više. Spomenuo je i da je Bamonte bio tu. Al mislim da se tu malo zeznuo. No dobro. Nekako se s odmicanjem koncerta atmosfera sve više zakuhavala i podizala.

Modern rock song posvetili su žrtvama Bataclana. Odsvirali su i obradu So Close od Six By Seven i to im je bila najžešća pjesma. Ipak kraj koncerta me iznenadio. Dotad je sve išlo nekako ok. Nit smrdi nit miriši, al drago mi je da sam tu. No, kad su krenuli s Menace Ballad, Lose Your Way i Swan Killer skužio sam da to nisu samo prosječne pjesme, koje je napisao neki tamo koji je prije svirao negdje drugdje. Toliko su moćne da sam poželio da odsviraju ponovo sve pjesme, da vidim da li bi mi sad sve to bilo bolje. Ali nisu. Hewitt ima karizmu, možda i veću nego Molko uz kojeg je bio "zarobljen" toliko godina. Kontakt s publikom je odmah na početku uspostavljen, a kad je rekao da njihov bubnjar Ravi ima rodbinu u Hrvatskoj jer mu je žena hrvatica i da su u publici, te da je to "only time he outcools me!", definitivno nas je sve dobio. Ostatak benda je siguran i moćan, bez obzira što izgledaju ko da su se skupili s ceste, imaju ono nešto što ih čini bendom, a ne samo plaćenicima.

Uz Home na bisu, pozvao nas je na šank da popričamo po koju. Neki su to sigurno iskoristili. Ja sam otišao kući. Zadovoljan jer nisam propustio "najsimpatičniji" koncert ove godine.

pedja // 05/12/2015

> vidi sve fotke // see all photos