Ovaj nadasve talentirani, obrazovani i iskustvom bogati glazbenik koji iza sebe ima veliku prošlost (između ostaloga Motus, Zabranjeno pušenje i, naravno Veliki bijeli slon), povremeno nastupa kao solo artist zabavljajući publiku po manjim klubovima i kafićima, te sam pukom slučajnošću saznao za ovaj njegov nastup. Da ne bi bilo zabune, Kizo istovremeno održava i koncerte sa Velikim bijelim slonom, te se priprema za objavljivanje svojeg prvog solo albuma koji će sadržavati isključivo instrumentalnu glazbu temeljenu prvenstveno na virtuoznim gitarskim improvizacijama. Po njegovim riječima, na albumu i produkciji radi cijelo ljeto, te očekuje pravu zvučnu bombu koju je opisao kroz splet specifičnih karakteristika s kojima se najčešće povezuju majstori električne gitare poput Joe Satriania, Jeff Becka ili Steve Ray Vaughana. O tome će te saznati na vrijeme...

Ova večer u malom kafiću Zvjezdana prašina u Gruškoj ulici na Savici (ili Kruge, Trnje... kako god tko hoće) bila je jedna solo večer gdje je Kizo uz pratnju svoje električne gitare izveo dva neformalna seta od po nekih 40-tak minuta, a sadržavala je splet "stand-up" komedije i brojnih cover pjesama. No, da ponovno ne bi došlo do zabune (isto kao i u slučaju Nezbita), Kizo osim što svira nekoliko stotina obrada, istima daje sasvim drugačiju dimenziju koja zavisi o prijemu prisutne publike. U njegovom izrazu ima ogromna količina originalnog humora, komike, izbacuje brdo "masnih" humoreski o životu, emocijama, seksu, različitim svjetonazorima, Big Brotheru, pijanstvu (voli zagorske napjeve!), te je nadasve originalan u tome što je ove večeri izveo. Od brojnih rock hitova, šansona i evergreena koje je izveo, najupečatljiviji brojevi bili su "Creep" Radioheada s namjernim falševima u svirci i u izvrnutoj vokalnoj izvedbi, "She" Charlesa Aznavoura koju je prekinuo u polovici izvedbe s komentarom "ovo je predosadno", "You got it" Roy Orbisona u kojoj je sa crust vokalom pjevao "I rape you, you said yes, that's ok", "Runaway" Del Shanon gdje je upriličio jedan scensko-teatralni solo na gitari vrlo blisko Muppet Show, "Roxanne" The Police u skroz šašavoj tango varijanti, te jedan meddley gdje je skoro do suza ismijao Goran Bareta i Majke kroz posve pijane izvedbe "Rođen u blatu", "Put ka sreći" i "Ne postoji ono što ne postoji" uz riječi "...majko mila, tog tipa kad vidiš na asfaltu kao da svako jutro popije varikinu..."

U Kizinom opusu na meti su se još našli i Rundek, Jinxi, Laki pingvini, Idoli, Dorian Gray, Zadruga, ali i niz
skoro pa "normalnijih" izvedbi U2, Stonesa, Presleya, Bowiea... Također ono što krasi ovog velikog gitarskog kreativca jesu i kratki skitovi između pjesama (ili čak i u sklopu cjelovitog kompozitorskog aranžmana pojedinih kompozicija) gdje ubacuje štošta što mu u tom trenutku padne na pamet - od srceparajućih taktova revijalne glazbe, preko psihodelije, do ortodoksnog punka ili brutalnih death metal dionica. Naravno, ovo sve nije njegov glazbeni moto sa kojim se bavi, već samo jedan kraći "predah" u dugotrajnom skladanju albuma. Kroz cijelu večer koju je Kizo proveo u 100% zezanciji, izobličenih vokala, namjernim falševima i mnogim pikanterijama, osjetilo se da u principu iza svega toga stoji puno profinjene tehnike, znanja i truda. Pa, tko zna... bilo bi zanimljivo da se Kizo okuša i u snimanju jednog sličnog albuma. Ne vjerujem da bio prošao nezapaženo. Jer ionako kaže da ima materijala za budućih 10 godina... Sačekajmo za to još jedno određeno vrijeme.

horvi // 22/10/2006