"Za neke bendove bi idealno bilo da se u Tvornici pregradi i mali pogon", komentirao je Goran Pavlov pomalo otužan nastup škotskih indie rockera koji su se pokazali, ako ćemo mjeriti prema interesu publike, kao najslabija karika ovoga iznimno bogatog koncertnog tjedna u Zagrebu. The View nisu puno marili za Google SEO optimizaciju kada su smišljali ime za bend. Nakon što sam ih ipak nekako uspio izguglati kako bi provjerio koje su dečki godište, očekivano sam pronašao da su planetarnu slavu doživjeli još kao maloljetnici, toliko su mladi da nitko od njih nije bio ni rođen kada je njihov Dundee United u jesen '86. rutinski izbacio Hajduka iz Europe. Valjda je među srednjoškolcima u škotskom Dundeeju 2005. godine, kada je osnovan The View, bilo popularno imenovanje benda po objektima u relacijskoj bazi podataka?

Slaba posjeta njihovog prvog zagrebačkog koncerta u utorak pokazuje da je spomenuti uspjeh The Viewa sredinom prošlog desetljeća bio planetaran sam iz britanskog kuta gledanja. Ostatak svijeta, odnosno onaj njegov dio koji prati anglo-američku popularnu kulturu, već dugo ne obraća pažnju na harangu, ovdje bez aktualnog političkog konteksta, koju otočka muzička kritika svako malo stvori oko nekog mladog benda. To je stvarnost koju nikako da prihvati zagrebački INmusic koji svake godine uporno gura neke našoj publici nebitne britanske bendova poput The Kooksa, The Corala ili Foalsa, koje im je tamošnji promotor valjda prodao pod festivalske zvijezde. Ili su u INmusicu svjesni da The Kooksi ne znače puno našoj publici, ali domaći gost ovdje i nije ciljana skupina? Uspjeh srednjoškolaca iz škotske provincije daleke 2006. godine izgledao je zaista impresivno. Sva tri singla koji su bili preteća prvom albumu The Viewa imala su visoki plasman na nacionalnoj ljestvici singlova, što je rezultiralo time da je album Hats Off to the Buskers u prvom tjednu izlaska zasjeo na broj jedan britanske ljestvice albuma. Bilo je to doba kada je Britanija napokon preboljela The Smithse i okrenula se žalovanju za ugaslim The Libertinesima pa su The View odmah dobili etiketu "novi Libertinesi", etiketu koje se nikada nisu riješili.

Osjetio sam se pozvanim da napišem nešto o prvom The View nastupu u Zagrebu prvenstveno iz neke ugodne nostalgije koja me obuzme svaki put kad vidim neki spomen ovog benda. Nostalgija je vezana uz zimu prije punih 9 godina kada sam s Dinkom jurio krivom stranom ceste preko pola Engleske, osokoljeni čudom od nove navođene sprave koja se zvala GPS, kako bi stigli na davno prije rasprodani, prvi liverpoolski nastup vrućih "novih Libertinesa" u Carling Academyju, glavnom koncertnom prostoru tog uzbudljivog grada. The View su ubrzo nakon tog početnog uspjeha iz sezone 06/07 utonuli u neku prosječnost britanske indie scene, svaki naredni album bio je za korak beznačajniji od prethodnog, ali su zadržali dobar glas s energičnim koncertnim nastupima, prvenstveno na domaćem terenu gdje su svake godine redovna atrakcija velike pozornice T in the Parka, najvećeg škotskog ljetnog open air festivala koji se održava pored njihovog Dundeeja. Prošlogodišnji album Ropewalk, peti po redu, koji je i promoviran na ovoj turneji, donio je odmak od staza utabanih s ranijim uradcima i sadrži puno širi stilski raspon. Kada sam ga lani prvi put poslušao, svojom ispeglanom produkcijom i retro minijaturama podsjetio me na nekog križanca novijih The Strokesa i Vampire Weekenda. Sada kada je stigla promotorova najava za ovaj koncert vidio sam da je album, gle čuda, producirao Albert Hammond Jr., gitarist The Strokesa, a završni miks ušarafio producent Vampire Weekenda. Album je vrlo slušljiva cjelina, uz nekoliko radiofoničnih hitova na otvaranju i zaista je šteta da The View nisu njime privukli veći broj znatiželjnika u Tvornicu. Red je da nešto napišem i o samom koncertu u malom pogonu Tvornice. Kao predgrupa nastupili su britanski The Stamp koji su koncert započeli pred potpuno praznom dvoranom, brojniji je bio sastav na pozornici od publike, ako se publikom može nazvati nekoliko prisutnih uz šank koji su se slučajno tamo zatekli. Vremenom se publika polako punila pa su se i Stampovci na pozornici malo opustili, prvenstveno tu mislim da njihovog ukočenog bubnjara koji je bio uprizorenje naturščika iz ranih radova Emira Kusturice. Simpatično je bilo vidjeti i dečke iz The Viewa kako iz publike aktivno uživaju u izvedbi svojih suputnika s turneje, a i novopridošla publika je počela reagirati na rockabilly poskočice koje su The Stamp ubacili u drugi dio svog seta. Do početka nastupa zvijezda večera napunila se tek nategnuta trećina kapaciteta malog pogona Tvornice, a The View je otvorio koncert sa šetnjom po prethodnim albumima, dakle onim dijelom repertoara koji je vjerojatno najmanje zanimao publiku. Za nijansu preglasan zvuk mene je otjerao u zadnji dio dvorane, ali veći dio prisutnih nagurao se u prvih par redova, ne dopuštajući da ima slaba posjeta pokvari atmosferu. Kasnije je u setlisti ipak prevladao onaj prvi album iz 2006. godine, Hats Off The Buskers, čiji su hitovi ostavljeni za zatvaranje nastupa. Novi album Ropewalk, s kojeg su izvedene mislim samo 4 numere, odsviran je u razbarušenom sirovom stilu ranih The View, daleko od slojevitih studijskih verzija. Nakon što se smjeste u svoj bijesni autobus, a nikada nisam vidio toliku metalnu zvjerku za turneju poput one koja je bila parkirana ispred Tvornice, vjerujem da će mladi Škoti, razočarani brojnošću publike, gledati da što prije napuste Zagreb, bez obećanja o zaustavljanju ovdje na nekoj budućoj turneji. Jedino ako INmusic u nekom idućem uprizorenju ne odluči privući škotsku publiku?

krešo // 11/02/2016