home > koncert > ZG JAZZ FESTIVAL, 02. - 05. 11., 2006. Kino dvorana SC, Zagreb

kontakt | search |

ZG JAZZ FESTIVAL, 02. - 05. 11., 2006. Kino dvorana SC, Zagreb

Zagreb je proteklog vikenda doslovce bio svjetski centar jazz scene sa čak nevjerojatna tri jazz festivala. Naša ekipa je bila na najavljenom Zagreb Jazz Festivalu i promatrala koncerte Joe Lovano Noneta, te The Pee Wee Ellis Assembly, dok ostale izvještaje valja očekivati od naših suradnika koji su nas tom prilikom mijenjali.

JOE LOVANO NONET, 2.11.2006.
[ JOE LOVANO NONET ]

JOE LOVANO NONET   © marietta

Kao i po običaju, već ustaljeni organizatorski dvojac Dražen Kokanović i Dražen Vrdoljak na početku novog ZG Jazz festa otvorio je s nekoliko prigodnih riječi naredne događaje koje su organizirali u sklopu festivala, nakon čega na pozornicu izlazi Grammyem nagrađeni Joe Lovano u svojem krem odijelu sa saksofonom, te uz pratnju svojeg osmeročlanog sastava (5 duhača, klavir, bubanj i kontrabas). Koncert otvaraju sa podosta ambijentalnim uvodom kojeg će melodijski i aranžerski dotaknuti još samo pred kraj koncerta u izvedbi jedne art-free jazz kompozicije koja poprilično nalikuje na Jan Garbarekovu "Fountains of tears". Praktički osim ove dvije neočekivane aranžmanske koncepcije, ostali dio koncerta nije bio nimalo neočekivan jer Joe Lovano slovi kao jedan od velikana jazz improvizacija, te ga je samo sat vremena uoči nastupa, Ante Batinović na Dnevniku HTV1 proglasio najvećim tenorom uz Pavarottija i Enrica Caruza. Stoga je najveći dio koncerta bio u znaku brojnih improvizacija koje je predvodio Lovano, no uz svu nenadmašnu virtuoznost koju je prikazao dozvolio je s podjednakim žarom i ostatku svoje ekipe da se pred zagrebačkom publikom prikažu u svojem punom instrumentalnom sjaju. Duhačka sekcija se neprekidno smjenjivala u vodećim solo dionicama koje su izvodili korištenjem flaute, klarineta, trombona, trube i dva saksofona uz pratnju stalne ritam sekcije (Denis Irwin kontrabas i Otis Brown III bubnjevi), te melodioznih improvizacija na klaviru (James Weidman). U cijeloj zvučnoj slici najviše se uz Lovana eksponirao Steve Slagle na alt saksofonu, te Gary Smulyen i Larry Farrell koji su svoje bariton saksofone i trombone vrlo često mijenjali flautom i klarinetom u svrhu obogaćivanja ili same glazbene nadogradnje bez većih ekstremnih eskapada. Čitav Joe Lovano Nonet tijekom cijelog koncerta neprestano je prikazivao veliku raskoš glazbenih gradacija uz ogromne količine odlične glazbene emocije, te su superiorno prodefilirali kroz nekolicinu jazz stilova od plesnih spojeva swinga, stare škole neizostavnog be-bopa, west i east side scene New Yorka šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do mjestimičnih revijalnih zvukova big bandova i middlestream jazz scene.

Nakon koncerta sam Joe Lovano je izjavio da je veoma ugodno iznenađen sa trenutnom scenom u Zagrebu, te premda ga se vrlo slabo sjeća odprije gotovo dvadesetak godina kada je prvi puta gostovao, večeras mu je izgledao zbog tri istovremena jazz festivala poput scene New Yorka na kojoj se svakog dana može pronaći ako ne tako superioran izbor koncerata i izvođača, ono barem vrlo sličan. A priznati moramo, to što se tih dana početkom 11. mjeseca 2006. godine u Zagrebu dešavalo ima malo koja europska metropola što je vrlo dobro prepoznala i domaća publika gotovo do posljednjeg mjesta popunivši Kino dvoranu Studentskog centra.
[ JOE LOVANO NONET ]

JOE LOVANO NONET   © marietta

THE PEE WEE ELLIS ASSEMBLY, 4.11.2006.
[ THE PEE WEE ELLIS ASSEMBLY ]

THE PEE WEE ELLIS ASSEMBLY   © marietta

U otprilike slično popunjenom auditoriju dočekan je velikan funky/soula, Pee Wee Ellis koji je prije svega iznenadio sa svojom iznimno mladom pratećom postavom u kojoj su osim Tony Remiya (gitara), Jonathan Taylora (klavijature), Michael Mondesira (električni bas) i Winston Clifforda (bubnjevi) još i dvije vrlo mlade djevojke na trubi i saksofonu. Zvuk koji ovaj sedmeročlani sastav gaji jest vrlo prepoznatljiva fuzija plesnog jazza, rocka, soula i funka, te imaju odličnog tamnoputog gitaristu (Remy) koji je očigledno odrastao uz utjecaje Satrianija i Steve Ray Vaughana. Koncept koji je predočen bio je vrlo ležeran sa izmjenama soula, funka i povremenog rhythm and bluesa kojem epitet jazz dolazi prvenstveno zbog čistih improvizacija samog Pee Wee Ellisa na saksofonu. On uz to što svira sax, vrlo često ubacuje i vokalizaciju u same kompozicije, te ima sasvim prirodan i nenametljiv kontakt s publikom u čemu mu pomažu djevojke na duhačkim instrumentima i vrlo lepršavim vokalnim upadicama.

U samoj finalizaciji koncerta u repertoar je ubačena kompozicija "Say it loud, I'm black and I'm proud" koju je svojevremeno u šezdesetim godinama skladao kada je bio standardnim članom prateće postave James Browna, te je večerašnjom izvedbom iste ritmički i melodijski pokazao koliko je kumovao nastanku glazbe koju su osim velikana funk scene poput War, Parlament Funkadelic, Sly And The Family Stone ili George Clintona svojevremeno vrlo uspješno i komercijalno nastavili Steely Dan, Talking Heads, Kid Creole And The Coconuts, Prince ili Sheila E.Stoga nije nikakvo čudo da se večerašnji koncert vrlo dobro poklopio kao uvertira za samog James Browna s kojim je stilski gotovo identičan, kako zvučno, tako i vizualno što potvrđuje i njegova vrlo mlada prateća ekipa koja mu donosi i dio duha novijeg glazbenog svjetonazora od rocka do hip-hopa.
[ THE PEE WEE ELLIS ASSEMBLY ]

THE PEE WEE ELLIS ASSEMBLY   © marietta

Wayne Shorter Quartet - Dvorana SC-a 05. 11. 2006.

Koncert Wayne Shorter Quarteta održao se 05. 11. 2006. s početkom u 21:00. Band čine Wayne Shorter, tenor i sopran saksofon; Danilo Perez, klavir; John Pattitucci, kontrabas i Brian Blade, bubnjevi) u sat i pol vremena izvrsne svirke, bacali su dvoranu u ekstazu.
Wayne Shorter Quartet, pod vodstvom živuće legende jazza - Waynea Shortera je pružio Zagrebu jedan nezaboravan koncert. Energičnim i inspiriranim nastupom, nisu nikoga ostavili ravnodušnim. Noge i ruke su cupkale cijelo vrijeme u ritmu glazbe, a nemali broj posjetitelja je snimao privatnim kamerama koncert.
Wayne Shorter je apsolutni glazbeni genij, koji je prodefilirao nekima od najvećih grupa 20. stoljeća oformio ovaj bend 2001. Od osnutka su izdali tri albuma, a posljednja dva "Alegria" i "Beyond the Sound Barrier" su nagrađeni i Grammyjem.
Divno je bilo biti na jednu večer građanin svijeta na koncertu ovakovih istinskih legendi. Ne samo na nastupu Wayne Shorter Quarteta, nego na cijelom festivalu, mogao se čuti jazz koji stavlja Zagreb uz bok mnogo prestižnijih svijetskih prjestolnica.
Velik broj posjetitelja, zadovoljnih i ozarenih lica govori u prilog organizatoru da su još jednom uspjeli u svom naumu - dati Zagrebu vrhunski jazz.

Nikolina Zrinski

horvi // 09/11/2006

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*