Četvrtak u Attacku trebao je obilježiti ekstremno bučan teror popraćen preskačuće-lizatorskim oskvrnućem koje kao rezultat izaziva neproduktivnu povraćotinu. Od toga se dogodilo samo pola, a ovi, ajmo reć najbitniji, ostali su na aerodromu u Ljubljani. Drugim riječima,taman negdje sat vremena nakon što je prvi bend trebao početi sa svirkom organizatori su nas kroz razglas u dvorištu obavijestili kako su Extreme Noise Terror i Desecration zapeli na aerodromu u Ljubljani i kako bi, kad bi došli u Zagreb već bilo prekasno za svirku. Znači da bi vjerojatno došli i kasnije nego što je došao Purgen prije nešto manje od pol godine. I jebiga, to je takav splet okolnosti, ne treba tu kriviti ni organizatore ni bend, tako su se, na razočaranje publike koja je došla vidjeti sve bendove, stvari posložile i šta je tu je, ali popravni gig će se svakako morati dogoditi u skorašnje vrijeme. Tko nije htio ostati na koncertu vraćen mu je novac, a ostali su mogli pogledati Dry Heavese i Skiplickerse u pola cijene. Dry Heaves su, dakle, nakon te razočaravajuće obavijesti otvorili gig za nebrojenu publiku koja je još uvijek malo bila pod lošim dojmom otkazivanja headlinera, pa se atmosfera za vrijeme njihova nastupa i nije uspjela nešto bitno zakuhati. Šteta, jer momci iz Dry Heavesa ni u jednom trenutku nisu pokazali manjak energije i dobrog raspoloženja, baš naprotiv, unatoč jedva podnošljivoj vrućini (koja je čak začudo u klubu bila podnošljivija nego vani - morat ćete sami skužiti zašto na idućem gigu) odrokali su gig za vrlo dobru ocjenu! Ovi sheffieldski zgubidani, kako je za njih pisalo u najavi, rokaju neki pankrokerizirani rokenrol, dakle ništa preteško ni agresivno, taman laganini probavljiv menȋ za ove vruće ljetne dane. Dry Heaves su i vizualnom ekspresijom dosta podsjećali na ljeto, gdje u prvi plan upada vokal sa šarenim naočalama, nikad neobrijanom bradom i majicom na omiljenog košarkaša Charlesa Mansona. U svakom slučaju, momci su odsvirali set s većinu stvari sa svojih demo uradaka i posljednjeg albuma izašlog baš na samu Novu godinu 2015. te setlistu završili obradom benda Buzzcocks 'What do I get' te mjesto ustupili sunarodnjacima hipotetičkih headlinera te večeri, bendu Skiplickers. Skiplickersima samo ime govori tko im je pri stvaranju glazbe bio uzor tako da se i prije nastupa moglo naslutiti kako će otprilike zvučati. I zvučali su stvarno izvanredno, čak i bolje od očekivanog. Ljutita energija koja je iz zvučnika prštala skupa s bukom nadomjestila je sve očekivano te večeri i to u toj mjeri da sam na trenutke imala osjećaj da uz ovakav bend nije ni potrebno da još sviraju Extreme Noise Terror i Desecration. Skiplicersi su samljeli sve pred sobom, probudili publiku, natjerali ih na pogo koji se nije gasio i bogami odrokali odličan gig! Jedino mi je malo žao što se vokala gotovo i nije moglo čuti unatoč tome što je izgledao kao da se zbilja glasno dere! Sve u svemu odličan nastup i nadam se da ćemo ih uskoro opet vidjeti, možda na nekom solo gigu..
A do tad...

lejapeja // 25/06/2016