Kako u Zagrebu na godinu majmuna nisam imao interesa pohoditi KSET-ovsko natjecanje između Debelog Precjednika i Mašinka za majmuna godine, niti za Tvorničko uprizorenje Cojonesa, odlučio sam s kolegom drugarom potegnuti do Karlovca na obećavajuću kombinaciju Ramba Amadeusa, Udrigrounda i Spleen G-ja. U nadi da ću dobiti izdašni studentski popust na kartu za vlak čak sam i falsificirao u indeksu godinu produžetka svojih propalih studentskih prava povukavši kemijskom crticu na zadnjoj dvojci broja 2012 kako bih dobio 2018. Ali na šalteru HŽ-a su mi objasnili da se za popust mora izraditi iskaznica teška 50kn, pa sam ipak bio primoran platiti redovnu cijenu karte. Ugodnih 17 stupnjeva, oklijevanje početka kiše te raspoložena i živopisna karlovačka ekipica učinili su nam predkoncertni boravak ispred hrvatskog Doma i više nego ugodnom prilikom da se zbližimo s lokalcima. Također, na upadu je svakog posjetitelja Dr. Funkster častio rakijom dobrodošlice.

Udriground je započeo koncert pred nekakvih 100 ljudi. Nemam točne podatke, ali po zvuku bi se reklo da se radi o bendu koji postoji od kraja devedesetih ili početka 21. stoljeća. Sviraju mješavinu rapa i funky-ja zvučeći otprilike kao Sinestet Crew s bendom. Socijalno angažirani tekstovi, solidno istesan flow dvojice MC-jeva i funky instrumentalna pratnja klasične rock postave s dodatkom tipa na udaraljkama. Ne znam što je točno spriječilo ovaj bend da preraste tavorenje u undergroundu, jer muzički i tekstualno nemaju puno manje aduta od TBF-a ili ranih radova Elementala. Vjerojatno činjenica da nisu iz nekog regionalnog središta, već iz Duge Rese i što nemaju studijsko izdanje i redovni kontinuitet nastupanja. Zacijelo nisu ni imali vremena planirati karijeru pored redovnih poslova, pa im je sviranje spalo na hobi. Neki će reći da je njihovo vrijeme prošlo i da radi protiv njih, ali po meni Udriground još uvijek zvuči kao bend koji bi i danas mogao imati više publike da se trudi češće nastupati u većim gradovima. Osim svojih pjesama, odsvirali su i Rambov cover "Balkan boy". Bend je i otprije poznat po Rambovim obradama što je zasigurno i bio jedan od razloga za pojavljivanje na ovom koncertu. I sam Rambo je jednom blagoslovio ta nastojanja rekavši da konačno netko svira njegove pjesme s pravim grooveom.

Kada se na bini pojavio Rambo Amadeus, dvorana male scene HD-a se gotovo dupkom popunila. Po pričama kako je tip provodio predkoncertno vrijeme reklo bi se da je bio dobro raspoložen. Tome u prilog ide i činjenica da su mu Karlovčani dali da upali vatrogasnu FAP mašinu samo da bi joj čuo zvuk motora. Plan da s istim kamionom dođe pred hrvatski Dom također je obećavao mali spektakl za pamćenje. Međutim, nikada do sada nismo na stageu vidjeli Ramu u lošijem raspoloženju. Izostale su sve one verbalne orgije nekontrolirane sprdnje na koje nas je kroz godine navikao kao na svoj zaštitni znak. Siromašno komuniciranje s publikom i indisponiranost odavali su dojam kao da mu se baš i ne da svirati. Kao da ga je pred koncert potresla neka loša vijest i sjebala mu mojo. Nastup je sa sviračkog aspekta bio odrađen profesionalnom korektnošću, ali nije nam ponuđeno ništa više od toga. Možda je Rambo hitova sit, ali želimo vjerovati da nije sit stand up točaka po kojima pamtimo njegove nastupe kao prvoklasno edutainment iskustvo veće od pukog koncerta. Žao mi je što moram to zaključiti, ali ovim nastupom Rambo je dotakao zemlju udrivši po spleenu G kategorije.

Pošto je Spleen G reperska verzija natripanog Ramba s čistim autorskim rukopisom lišenim kolaža glazbeno-liričkih parafraza i citata, već sam temeljem njihovih zajedničkih osobina predviđao skorašnji zajednički koncert. Iznimno mi je drago da se ta simbioza ostvarila. I to dosta rano s obzirom da je bend koncertno aktivan tek godinu i kusur dana. Štoviše, Splinjare su izuzetno koncertno hiperaktivne, ovo mi je već osmi put da ih pratim uživo. Publika nije pokazala pretjerani interes za otkrivanje novih grupa tako da je dvorana na vrhuncu desetkovanja broja ljudi ostala udomljavati tek 20-ak duša. Spleen G nam je u sat vremena svirke pokazao sve adute po kojima su i prije bili upečatljivi: vrlo osebujnu simbiozu reperskih rafala i poigravanja jazz/funk/prog/rock dionicama s kojima se nerijetko laćaju i hrabrih improvizatorskih zavrzlama, a sve to pod razigranom dirigentskom palicom Njegovog Visočanstva Groovea.

Zbog manjeg broja ljudi, a i oveće količine supstancijalne omamljenosti publike, pa i nekih članova grupe, nastup je više ličio malom tulumu za ekipu u velikoj dnevnoj sobi. Pri tome nije bilo problema ni da se random ljudi iz publike priključe izvedbi na afričkim bubnjevima koje je Udriground ostavio na bini. I dalje tvrdim da se bend s ovakvom muzikom i kontinuitetom svirki ne treba bojati za svoju budućnost. Jest da rade glazbu kojoj su prvoloptaške šablone strane i treba više od jednog slušanja da se pohvataju svi detalji, ali kad ti jednom sjedne postaje napast koje se teško otarasiti. Tim više što izvedba iste pjesme svaki put zvuči drugačije, pa nikako da dosadi i postane predvidiva. Problem u afirmaciji bi im mogla predstavljati i percepcija "previše rap za progere, previše prog za repere", jer zahtjeva od žanrovski homogene vrste publike proširivanje muzičkih horizonata. Teško je nagovoriti okorjele jazzere da izađu iz svojih snobovskih barova, ljubitelje trapa da se mane te infantilne prevare od muzike i funky šmenserima objasniti da postoje bolje stvari od prežvakanih wannabe nigga' cover bendova te ih sve skupiti na jedno mjesto. Bend poput Spleenovaca ne može "preko noći" steći masovnu publiku, ali bi polako i sigurno pecajući čovjeka po čovjeka mogli postati next big thing u nezahvalnoj kategoriji osobenjačke muzike nesvrstljive u žanrovske i supkulturne ladice. Pogotovo stoga što trenutno u tom fazonu nemaju svježeg i dostojnog konkurenta koji bi im u makroregiji bivše Juge uskakao u tržišnu nišu. Mene su već toliko pridobili za svoju borbu da se usuđujem tvrditi kako se radi o najperspektivnijem i najboljem novom bendu na domaćoj "alternativnoj" sceni. Dođite ih u srijedu poslušati u Sax i uvjerite se sami. Za kraj bih još samo poželio bendu da čim hitnije prvim albumom razvale diskografski junf kako živi nastupi ne bi ostali jedini način za čuti ih.

After se ispred i unutar Male scene HD-a nastavio punom parom do nekih 5 ujutro i protekao u poprilično veselom tonu. Doktor Funkster se pokazao gostoljubivim, publika relativno zahvalnom bez suvišnih prohtjeva, a ekipa je bila fina, na mahove i spaljena u dobrom smislu te riječi. Ne vidim razloga da se izlet u Karlovac ne ponovi ako se opet nađe kakav dobar koncertni "izgovor".

ognjen bašić // 07/11/2016