Nipplepeople i Nik Orosi u borbi protiv nezainteresiranosti i letargije ili tek još jedna večer u relativno punom Saxu! Koliko vremena možeš izgubiti pokušavajući pronaći rješenje za problem koji to nije? Prije nego ti pobjegne koncentracija, daj lupi play ovdje: Nik Orosi - Warriors. Baš tokom te stvari koju je Nik predstavio drugu na svom nastupu u Saxu, zvuk me je dosta podsjetio na rad Cliffa Martineza za Drive. Ako mene pitate, to je kompliment. A sad problem... Koji je scenarij optimalan? Koji je najgori mogući scenarij? Koji scenarij je savršeni, a koji se je zaista odigrao? Prvi prijedlog: smiješna, relativno visoka i ne baš prozračna prostorija sa slabim osvjetljenjem, u kojoj svjetlost mjesečine prodire kroz visoke prozore, slabi ali prepoznatljivi miris urina pomiješan s mirisom sredstva za dezinfekciju i žuta svjetlost ulaze u prostoriju iz pozadine, dok blagi žamor uz smijeh i svjetlost nalaze svoj put kroz jedini ulaz u prostoriju s visokom pozornicom pristojnog ozvučenja. U "dvorani" sivih zidova, crnoga poda i pogađaš, svijetle pozornice, stotinjak ljudi partija izgubljeno u glazbi i prostoru, pokretu i vremenu. To bi valjda bila predanost zabavi, predanost glazbi, hedonizam. Nik se čini jako simpatičan i odjednom mi se pije kava. :) Ako želiš poslušati cijeli set, lupi play ovdje: Nik Orosi @ Sax! Any friend of Roisin's is a friend of ours. A sada, drugi prijedlog: rasprodana dvorana, ograničeni redovi sjedala, nastup kakav se rijetko doživi. Totalna predanost glazbi, osjećaju i trenutku, nameće se i riječ kultura. Ovo bi ipak bilo izvan konkurencije, a dogodilo se prije desetak dana u MSU na nastupu grupe Chui u suradnji sa Jazz orkestrom HRT-a. Treći prijedlog: gotovo prazni prostor uz šačicu okupljenih koji su došli iskreno proslaviti potencijal glazbenika za koje možda prvi put čuju, možda ih više nikada neće čuti, ali su bili prisutni, bili su oduševljeni i dali su podršku zanimljivim projektima. Prvi scenarij je potpuno izmišljen, koliko god bio realan. No, nije se dogodio. Pri samom opisu je jasno da se ne radi o Saxu. U Saxu te čekaju stolovi, separei, konobari, garderobijerka, grozan pod i niska pozornica. Sax je bio relativno pun tako da je isključen i treći scenarij. Što se je onda dogodilo? Dogodio se je zabavan nastup tokom kojeg su Nipplepeople izveli svoj kompletni repertoar i upotpunili ga s posuđenim pjesmama. Kod samog energičnog dolaska pred publiku, naš Nipplepeople tehničar nas je pripremio za nastup sekvencom Georgea Michaela (rekao bih da je to bilo iz A Different Corner live). Uskoro mu se pridružila i Nipplepeople vokalistica koja je zaplesala, a kako? Bit će da je senzualno. Osim što je nastup bio zabavan, energičan, a na trenutke senzualan, bio je i pomalo blesav. Iskreno, bojao sam se da bi njihov nastup mogao biti lošiji od onoga što sam imao prilike čuti. Na sreću, ugodno su me iznenadili. Ukratko, sve što pomisliš da možeš očekivati od Nipplepeople, to i dobiješ. Zašto sam onda u problemu? Kratko i jasno: cjelokupni dojam je za mene bio gotovo potpuno upropašten zbog količine žamora. 60% upropašten, bez zafrkancije. S obzirom na potrebu za odlaganjem foto opreme, tokom nastupa smo izmijenili četiri pozicije u prostoru, od kojih je prva bila tik do pozornice. No, gdje god smo stali, žamor je ubijao doživljaj. Uspjeli smo se na trenutke izboriti za svoje pravo na doživljaj što je kulminiralo s izvanredno zabavnom izvedbom That's not my name nakon koje je uslijedila Sutra. Moram priznati da ne razumijem poantu odlaska na nečiji nastup i konstantnog razgovora tokom cijele večeri. Naravno, bilo je i onih koji su se predali doživljaju, plesali i bili zabavljeni nastupom. Šačica ljudi. Možda bi taj problem trebalo gledati iz drugoga kuta. Meni je osobno ovo prvi put da čujem Nipplepeople uživo. Da me uopće ne zanimaju, ne bih otišao na koncert. Ali da mi je treći ili četvrti put da ih čujem, a u samom repertoaru nema većih izmjena, možda bih imao nešto manji otpor prema pomisli da razgovaram s nekim tokom čitavog nastupa. Sumnjam, al eto. Što je novo u nastupu Nipplepeople? Frka, koja je ujedno bila i prva stvar na nastupu? Obrade pjesama koje su starije od pet godina? Opet, sve i da znaš svaku stvar u dušu, svakim nastupom je doživljaj nešto drukčiji, zar ne? Ako ne možeš i ne želiš čuti i vidjeti razliku, zašto si tu? Je li stvar u tome da želiš izraziti podršku bendu svojom pojavom, bez obzira što te bend baš i ne zanima toliko ili ti je njihova glazba tek prihvatljiva pozadinska buka? Eto, ja sam zapeo u rješavanju problema koji zapravo nije problem, kojeg možda i jedino mogu riješiti sami Nipplepeople. Nik, Nipplepeople, nadam se da ćemo se nešto bolje čuti kojom drugom prilikom, ali vam svejedno hvala na zabavnoj večeri!

trash // 12/03/2017

> vidi sve fotke // see all photos