Objektivnost je ideal kojemu težimo, ali ga ne možemo postići. Poanta je u ovoj težnji.
Nekad smo svjesniji svoje udaljenosti od tog ideala, a nekad smo u zabludi i mislimo da smo ga dostigli ili postigli. Kad napišem "mi" mislim na sve nas koji pišemo bilo kakav tekst kojim želimo izvijestiti ili predočiti neko stanje stvari; znanstveno, iskustveno ili nekako drugačije. Jedna od zabluda je pisanje bez lica ili u prvom licu množine misleći da smo tako više objektivni, a dobar primjer je i sam ovaj uvod teksta. Ipak, generalno govoreći o toj temi mislim da je najteže pisati izvještaj o koncertu kad si: 1) izvođač, 2) izvođačev prijatelj ili rodbina, 3) okorjeli obožavatelj i 4) organizator tog koncerta.
A pogotovo kad te zapadne više uloga…

S obzirom na to da je koncert koji se održao u subotu navečer bio besplatan i nije bilo nikakvog "popisa", nekako nisam dužna napisati izvještaj. :)
No nešto me kopka, možda jedna od spomenutih uloga. Ili više njih. Organiziranjem koncerta u ruralnoj sredini ovisni ste o kojekakvim trećim događanjima koji vam "uzimaju" publiku, stoga uzevši u obzir krizme, vjenčanja, rođendane koji se najljepše slave uz proljetni roštilj itd., događaj je posjetilo dosta ljudi (čitaj: manje od 50, više od 10). Koncert Dunje Knebl bih iz dubine svoje duše preporučila svakome, ne samo zbog glazbenih mogućnosti ove fascinantne žene, već i zbog njene srdačnosti te konteksta koji daje pjesmama stvarajući tako jako ugodnu atmosferu. Stoga je otvaranje koncerta s nastupom Dunje Knebl ispalo izvrsno. Kazališno-koncertna atmosfera uz svijeće čak je namamila Dunju da nam odsvira i jednu autorsku pjesmu. Iskrenu, jednostavnu i lijepu. Bilo je još ugodnije vidjeti osmijeh na licima slučajnih posjetitelja ovog događaja. Šarala je po repertoaru kako joj je instinkt govorio i sudeći po spomenutim izrazima - nije pogriješila. Nakon kratke stanke uslijedio je koncert Lidije Bajuk koju nešto rjeđe možete vidjeti po zagrebačkim klubovima. Lidija Bajuk doktorirala je na temi mitologije u međimurskoj narodnoj glazbi pa je njen koncert bio jedno zanimljivo edukativno iskustvo. Prateći božanske i Katičićeve tragove Lidija Bajuk lijepo je ispričala božanski mit i poantu slavenske mitologije potkrepljujući ih pjesmama, no nisu možda svi očekivali takvu vrst koncerta. Lidija je lijepo nastavila s animiranjem publike koji je započela Dunja Knebl tražeći od nas prateće vokale, a također je uvrstila u svoj repertoar i moslavačke narodne pjesme. No to nije bilo samo podilaženje publici, kako nam je rekla, već ih i inače izvodi. Hvala joj što nam je ukazala na njihovu arhaičnost i skrivenu priču podsjetivši nas što imamo. Nevjerni Tomo, stalni gost koji rado kroči Osamljenim stazama. Rijetko ima nastupe pa se baš izguštao šarajući po širokom spektru pjesama koje izvodi. Ako me uho dobro služi, bavi se i novim interpretacijama lirike, što me veseli jer to jako dobro radi, iako cijenim i volim autorske stvari, što Tomine, što bivšeg mu Olovnog plesa. I Tomo nam je davao kontekst pjesama, ali i svog nastupa pa je i to, kao i dosadašnjih godina ovog događaja, bilo jedno drugačije koncertno iskustvo. Za kraj nas je dočekalo jedno malo improvizirano iznenađenje - Nevjerni Tomo, Dunja Knebl i Lidija Bajuk - Dej mi Bože.

kata.strofa // 23/04/2018

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Snimke uskoro. :)