Koncem 2013. Dunja je u suradnji s tri eminentna hrvatska etno/ world-music glazbenika objavila album "Tamo doli", a tu prateću ekipu nazvala je Kololira. Hurdy-gurdy iliti vergl, što od šale, zgodnog štosa ili direktne poveznice s tradicionalnom baštinom, nebitno je u onom krajnjem rezultatu - efektnoj dosjetki. Pa su se ponovno sastali 2015. objavivši drugi rad "I Mara i cvetje". Oba albuma službeno potpisuju Dunja Knebl & Kololira, kao i ovaj njihov treći zajednički, ali sad sam ja tu malo, dakako namjerno, poremetio taj autorsko-izvođački potpis zbog administrativnih zavijutaka editorske aplikacije Terapije.net. Naime, kad bilo kojeg izvođača u nastavku dočeka '&' (izuzev ako baš u nazivu ima taj '&', primjerice Siouxsie & The Banshees, Adam & The Ants, Echo & The Bunnymen, Peter & The Test Tube Babies itd.), editor ovog portala u tražilici, pa i u samom sukladnom stupcu desno 'rilejted' ne izbacuje već ranije objavljene tekstove o njemu softwerski, valjda, smatrajući da to nije isti izvođač, isto ime, isti autor, ista osoba. A zašto je to tako, nemam pojma. I onda je teško pronaći tekst o tom prvom albumu o kome sam objavio recenziju da sam se i ja pomučio pronaći je, pa odlučih čitav 'projekt' imenovati ovako kao što jesam 'Dunja Knebl - Tamo gori feat. Kololira' samo zbog lakše pretrage u budućnosti. Valjda do onog trenutka kad će se taj sitan problem razriješiti, a Terapija, kako stanje stoji, uz jubilarni 30.000-ti objavljeni tekst 8.V tekuće 2020. teži i za 35, 40, 50 tisuća... Ta prva dva albuma s Dunjom su kao Kololira radili Danijel Maoduš iz Afiona, Martin Turšić (Naš mali Afro bend) i Hrvoje Ban (Savski valovi), te su uglavnom bili kolekcija interpretacija hrvatskih tradicionalnih pjesama, a sada se na ovome trećem dugosvirajućem djelu štošta izmjenilo. Umjesto Martina koji je bio zadužen za udaraljke došao je Roko Margeta (Lizards Exist, Et'nas) s kojim je Dunja već ostvarila suradnju na prethodnom, sjajnom albumu "Svilarica svilu prede", te se za ovu prigodu postava proširila za još jednog člana - Hrvoja Sudara na violini, buzukiju i sitnoj udaraljkaškoj pripomoći. A druga znamenita preobrazba jest da se i rakurs interpretacija proširio s međimursko-zagorsko-podravske kajkavštine na dio Hercegovine u jednoj temi "Hasanaga jesam li ti draga" i na Hrvatsko primorje ("Fijolica moja") što je inače ponekad Dunja i ranije znala rabiti, no veliki zaokreti, barem za onaj auditorij koja njen opus poznaje kao 'domaći' jesu obrade pjesama iz Engleske (čak 2 komada), Gradišća (Burgenlanda), USA, Rusije i Ukrajine koje daju poseban šmek jer su ispjevane na originalnim jezicima, elem u izvorniku. Istina, oni bolje upućeniji sjetiti će se njenih radova na engleskom, poput albuma "From Over There to Over Here 1 - USA & England" (2014) gdje se već nalazila pjesma "High Barbaree", zatim iz istog serijala, ali na ruskom jeziku "From Over There to Over Here 3 - Russia" s temom "Oy dedushka" ili, pak albuma s hrvatskim temama prevedenim na engleski.



To široko razgranjuje Dunjin repertoar na multinacionalnoj razini povezujući naoko različite, ali u principu vrlo slične tradicijske baze; tekstovi tih pjesama po ničemu osobitome ne bježe od uobičajenih hrvatskih/ kajkavskih tema i svjetonazora jer svaki narod, barem od ovih prezentiranih ima otprilike sijaset toga zajedničkog u folk motivima: i oranice i pašnjake s kravicama i soldate i lopove i pozitivne hajduke i potencijalne mlade udavače i ozarene momke i prpošne gazdeline, kicoše, te još štošta identičnog. Bogati splet zvučno-stilskih performansa otvara iznimno vesela "Za škrlakom cimer" s violinskim radom osvježavajućeg Sudara koji ovdje djeluje virtuozno poput poznatog i priznatog rumunjskog Židova Alexander Bălănescua, a sama pjesma mogla bi zbog karakterističnog 'šusa' asocirati na Cinkuše u vrijeme kada je maestro Pagannini bio Igor Barić. Rečemo, otprve, pun pogodak! Ukrajinska "Chorna rillya" (Чорна рілля = crna zemlja) u obrednom temperamentu s vrlo mračnim, krvavim sadržajem je prava dark/ neo-folk/ black himna (spominje se vrana, grob, vjetar što fijuće po dolini, hm, šteta što su tekstovi ispisani latinicom a ne ćirilicom, jbga...uf), a onda se sa slavenskog na 5 i pol minuta radnja prebacuje na već spomenutu "High Barbaree", takoreći valcer-šansonu popraćenu harmonikom i zanimljivo koncipiranim eksperimentalnim dosjetkama, naravno u mračnom raspoloženju gdje Dunjin vokal neizmjerno podsjeća na mračne dame rocka Nico, Lydiu Lunch i Jarboe. Interesantan je preobražaj ove pjesme spram ranije objavljene: ovdje se Kololira pozabavila i drugim dijelom instrumentalizacije dodavši štošta egzotičnog (prethodno je bila običan staccato na akustičnu gitaru s lepršavim vokalom) kao i kod "Oy dedushka" kojoj su dodani buzuki, ukulele, tapani, šuštalice i melodična laid-back frulica od trske. Još jedna prava veselica dolazi od američke "Peter Gray" u kojoj i muški vokali dolaze do bitnog izražaja, kao i nekoliko violinskih improvizacija finiširajući u plesnom raspoloženju na kakvog se ne nailazi u uobičajenom country maniru. Jedna od svakako najzanimljivijih, za nas Hrvate jest "Naš mat", pa valjda prva zvanična pjesma koju je neki naš 'pop' izvođač objavio na jeziku naše bliske dijaspore - gradišćanskih Hrvata koji su iz domovine iselili još prije gotovo 500 godina (u vrijeme osmanlijskih razaranja) zadržavši i njegujući gotovo isti jezik s kojim su otišli. Jest, 'naš' se hrvatski otada podosta promijenio, ali promotrite ove stihove...

"Naša mat"

'Naša mat su rekli da sam mlada,
Da ne nosim trave za četire krave z vinograda.

Ako sam divojka ja još mlada,
Znam se čuvat mraza da mi iz obraza cvijet ne pada.

Dost sam sita kruha službenoga,
Jače još klinčacaki se smije z vijenca zelenoga'.

To je jedan od specifikuma i gramatike i kombinacije štokavice, ijekavice i kajkavštine (manjka samo čakavština) s kojom su se naši davni preci otisnuli dalje od mrskih barbarskih osvajača s istoka usvojivši sva narječja, dijalekte, a i nacionalnu svijest. Usput, da li znate da su poznati Gradišćanski Hrvati Julija Dujmovits (zlatna medalja u snowboardu na Zimskim Olimpijskim Igrama u Sočiju 2014.), bivši austrijski ministar obrane Norbert Daraboš, nogometaši Andreas Ivanschitz i Christian Keglevits (obojica su igrali za bečki Rapid, a Keglevits i za austrijsku reprezentaciju punih 10 godina u vrijeme Hans Krankla, Herbert Prohaske i Toni Polstera, igrao i protiv bivše Jugoslavije u kvalifikacijama za Euro 1992. u Beogradu je odigrao svoju oproštajnu reprezentativnu utakmicu 31.X 1990. kada ih je ona sjajna Juga nakantala sa 4 komada - Pančev, Prosinečki i Jarni su bili junaci, bili su no.1, ali se zbog raspada Juge nisu plasirali na Euro 1992., nego je otišla drugoplasirana Danska koja je postala europski prvak), bivši austrijski kancelar Fred Sinowatz (1983-1986), boksač Hans Orsolics, glumac i pjevač Christian Pogats ("Die Rosenheim-Cops", "Tartot", "Sebastian Frank", bio frontmen rock benda Humphrey & die Funkberater, umro 29.VII 2010.), braća Christian i Dieter Kolonovits (kompozitori), a ima ih još podosta za nabrajanje... A i onaj najvažniji - Dietrich Mateschitz, austrijski milijarder suosnivač i proizvođač Red Bull napitka kojeg vole svi mladi i oni što se osjećaju mladima. Daje ti krila. Niste znali?

Mogao bih nabrajati Gradišće i Hrvate o kojima se jako malo zna, a Dunja je upravo ovom pjesmom potaknula istraživanje lukavo se posluživši upravo multinacionalnom dimenzijom tradicionalizma kojeg redovito sjajno uobličava u moderne figure. Ja bih bio najsretniji da Dunja i Kololira konačno imaju pravi 'hrvatski' hit kojeg će emitirati sve radio stanice, ali nemaju; naše radio stanice su jako sjebane od početka HDZ-a naovamo, niti jednu pjesmu Dunje nećete čuti na Hrvatskim Radio Programima, pogotovo u ovo vrijeme Covid-19 iz jednog čistog razloga jer njena glazba nije po mišljenju radio urednika 'komercijalna', ha-ha-ha... Nevermind, elem, s ovakvim iznenađujuće i neočekivano mješovitim repertoarom Dunja je ponovno dosegnula vlastiti kreativni 'tour de force' nimalo se ne ponavljajući. Kako stilski i žanrovski, tako i konceptualno pokazavši da ono što se o njoj zna na širokom medijskom trapezu nije niti izbliza ono što upravo medijskom zaslugom ima pometeno 'ispod tepiha' kojeg je dobrano istresla. Za početak. A kod nje je svaki album neki novi početak čiji nastavak je vrlo teško predvidjeti.

Naslovi: 1.Za škrlakom cimer, 2.Chorna rillya, 3.High Barbaree, 4.Se po tihoj nočki spi, 5.Oy dedushka, 6.Peter Gray, 7.Naša mat, 8.Tobbacco's but an Indian Weed, 9.Hasanaga jesam li ti draga, 10.Sveča dogorijeva, 11.Fijolica moja

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 17/05/2020