On Tour su nas ponovo posjetili. Za mene treći puta, a za njih četvrti, ako se ne varam. Ovaj puta došli su s friškim albumom "Don't...", koji je završio visoko na mnogim prošlogodišnjim godišnjim listama. Uz to, svirali su na Record Store Day-u, i bilo je planirano da se pojave s friškim vinilima pod miškom. Kako to obično biva, stigli su sa starim vinilom, jer je s novim negdje zaštekalo. Nema veze, doći će taj vinil kad tad, a to je i prilika njima da dođu ponovo. Što se tiče samog prostora za svirku, Botaničara, ovaj birc očito pokušava postati dio zagrebačke scene, jer organiziraju akustične gigove. Tu je svirao i naš belgijski prijatelj, Gregory, odnosno THE HILLS MOVER. Međutim, kao i kod svakog birca u kojem je živa muzika, dolazi do problema pričanja, što pogotovo dolazi do izražaja kod tihih, akustičnih svirki, gdje je ponekad tišina potrebna za čuti sve što treba. Na žalost, kod nas je problem pričanja "od trećeg reda na dalje" izražen i u klubovima, pa ovo i nije neka zamjerka samom bircu, nego općenito publici.ž O bendu smo već puno pisali, pa preskačem uvod i konstatiram da su rijetki bendovi koji imaju takvu kemiju i energiju da me mogu satipol ostaviti prikovanog za njihovu izvedbu. I to samo s akustičnom gitarom, mandolinom, usnom harmonikom i harmonijom njihovih glasova. Ivana, Vladimir i Marko su trio iz snova, koji kad započnu svoju svirku svakog prisutnog odvedu na neko posebno putivanje. Pogledao sam malo po publici, barem onoj koja ih je slušala i svi su bili u nekom svom filmu. Neki mirni sa zatvorenim očima, neki u ritmičnom transu, a neki su samo sjedili ili stajali s otvorenim očima kao da ne mogu vjerovati u ljepotu onog što čuju. Proroštali su oni u tih satipol s dva bisa, sve bitne detalje s prethodnih albuma i predstavili novi. Čuli smo i Arrows, prvu njihovu pjesmu ikad napisanu i odličnu verziju Youngove Winterlong. Pjesme su se stapale jedna u drugu, a vokali i instrumenti smjenjivali i nadopunjavali, kao da je to jedna lijepa igra. Ma svirali bi oni još i nitko se ne bi bunio i nitko ne bi otišao, no čekao ih je noćni povratak prema kući, pa smo ih morali pustiti. Kako zadnja dva susreta, ovaj i prošli na prehladnom zimskom Indirektu, nisu baš bila u preadekvatnim uvjetima i prostorima, veselim se njihovom slijedećem dolasku i gledanju i slušanju u npr zabočkoj Zelenoj sobi ili ... ma nema veze, samo nek dođu!

pedja // 25/04/2018