Grupacije koje priređuju festivale Grafitti na gradele i Ferragosto udružile su prošlog petka organizacijske snage ne bi li u Vintage donijele treći po redu Block Party. "Družiteljski" dio ove hip hop manifestacije gdje se crtaju grafiti i DJ-ji vrte muziku sam propustio iz prostog razloga što sam toga dana, iako je bio sunčan, vanserijski bio u Dr. Protićevskom fazonu: "ne tolerišem razgovor, ne volim upoznavati ljude koje ne znam". Dolaskom pred klub oko 21:30 moglo se primijetiti dosta ljudi kako cirka ispred kluba te grupice koje pokraj njih polako unilaze u klub, što je obično indikator da će: a) klub biti pun, b) atmosfera super. Da vidimo koliko se to(ga) ostvarilo.

Uspio sam uhvatiti zadnjih 15 minuta dok je repao Tone Tuoro i može se reći da u tom periodu nije prošao baš potpuno nezapaženo. Ljudi je bilo u broju oko četvrtine kapaciteta dvorane, nije da znaju njegove pjesme, ali neverbalno su odašiljali natruhe inicijalne zainteresiranosti, pa i respekta. Valjda zato što po pojavi i engleskoj dikciji tip djeluje kao da nije domaći reper, već kao da ste ga pobrkali s nekim koga ste u GTA San Andreas slušali na radiju Los Santos vodeći svoju curu Denise na drive-by pucačinu po Idlewoodu. Mislim da u domaćim krugovima trenutno nema MC-ja s kojim možete povući takvu paralelu, a ona ga čini idealnim predizvođačem za gostovanje nekog američkog old school repera. Problem je što takvih koncerata u Zagrebu baš niti nema.

Ako ne računamo ono pomalo susramno ukazivanje na donjem Štrosu u sklopu Burger Festa gdje se repalo preko vlastitih nasnimljenih vokala i zaboravljalo vlastite rime, Bolesna Braća su nakon povratničkog koncerta 2016. i sudjelovanja na 3. Drito iz Tvornice festivalu održala svoj treći koncert nakon nenadanog reuniona. Ovoga puta su Bizzo i Dooks osim DJ-a angažirali postavu reggae benda Brain Holidays s cijelim pripadajućim instrumentarijem osim brass sekcije: bubanj, bas, gitara, kljave i bek vokalkinje. I prije su nastupali s pratećim bendom, ali u ovoj varijanti im je zvuk bio najkompletniji. Doduše, bend nije dominirao u svakoj pjesmi. U nekim numerama su i dalje Kooladeove matrice vodile glavnu riječ, dok bi bend za to vrijeme nešto pozadinski i usputno nabadao i pimplao kako bi se kome dalo i prohtjelo. No, stvari oko kojih su si dali truda napraviti kompletan (pre)aranžman su zaista zvučale punokrvno i osvježavajuće. Tako smo, između ostalog, imali prilike "Patrišu" čuti u reggae varijanti, a "Tresi guzu" u rapcore/crossover rokačini.

Iskreno, očekivao sam da će Bizzo i Dooks odraditi najobičniji revijalni nastup, a dobio njihovo najspektakularnije izdanje od povratka na scenu. Fenomenalno raspoloženi frontmanski dvojac svaku je sekundu nastupa pretvorio u mahniti šou program ne ostavivši u sat i pol vremena ni pedalj praznog hoda. Između pjesama su pričali kao navijeni, upadali jedan drugome u riječ, maltene se natjecali tko će izvaliti veću glupost, ali uvijek se se nekako spontano uspijevali nadovezati na sveopće uzbuđenje auditorija. Najveći highlight u smislu ludorija je vjerojatno bio kada je Dooks u nekoliko navrata preuzeo klavijature po kojima je s montipajtonovskom strašću preko instrumentala bezveze nabadao po tipkama, ali savršeno držeći ritam te tako održavajući red u kaosu. Urnebesno. Sve u svemu, Bizzo i Dooks su ove večeri pokazali pozavidan porast entuzijazma i nastupačke forme.

Na podiju se čak nekoliko puta razvio omanji mosh pit, ali ni onaj većinski "pristojniji" dio publike se nije libio derati glasnice urlicima između pjesama, a bogami ni tijekom istih, bez obzira jesu li im na usnama bili tekstovi ili "hahaha!" i "woohoo!" momenti. Naravno, "Čarobna frula" se svirala i doslovno i metaforički, bez toga nema hip hop tuluma.

Da je tulum bio odličan i da su se svi prisutni zabavili, u to nema sumnje. Mali problem nastaje pokušamo li prebrojiti koliko je bilo prisutnih. Ja bih rekao da je dvorana bila napola puna što svakako nije loš odaziv. Ali ako se sjetimo da je 2016. Vintage bio pun, ipak moramo ustvrditi da je 2018. čaša napola prazna. Možda zato što se koncert nije hajpao na način "nastavak velikog povratka starih velikana na scenu", nego je cijela priča bila "utopljena" u naziv "čudnih" kratica FJxGNG gdje između ostalog nastupaju i "neka" Bolesna Braća. Kako god da bilo, nisam pretjerano zabrinut smanjenim brojem ljudi i više ga pripisujem teoriji kaosa, nego silaznoj putanji, jer je nakon povratka BB, trijumfa Tram 11 u Domu sportova i rasprodanog koncerta Stoke jasno da se staroškolski hip hop vraća na scenu. Čak ne možemo ni skeptično ustvrditi da su ti silni reunioni "jednokratni nostalgični korak unazad prema glazbi koja je tada gledala naprijed" (https://www.muzika.hr/izvjestaji/tram-11-zagreb-tvornica/), jer i Tramovci i Stole i Braća najavljuju nove albume. S nestrpljenjem očekujemo nastavak Radija Fanfare. Bit će zanimljivo čuti kako se Bolesna Braća snalaze u temama koje diktiraju novi socijalni i tehnološki trendovi. U vremenima kada npr. posjedovanje Playstationa 3 odavno nije lovačka priča, a gameri čekaju peticu.

ognjen bašić // 14/05/2018