Što ljudi toliko vole srati po toj Tvornici, nije mi jasno? Baš masa ekipe uvijek ima neke prigovore, vrlo ih je popularno hejtati. Te nema ovog, te ne valja ovo, te ovoliki red, te neljubazan ovaj, te redar grub, te kako možete ovako, te sram vas bilo. Zašto? Ima biti da se radi o tome da je za "alternativnu" ekipu to mjesto prefino i preskupo, dok s druge strane na svoje programe privlače i onaj sloj publike koji dosta drži do sebe i ne kreće se po kojekakvim "rupama", a takve zna biti lako zgroziti. Osobno, evo keve mi, već stvarno dosta godina redovno odlazim tamo, i ne mogu se sjetiti ničega što bi zavrijedilo razinu gdje ozlojađen na društvenim mrežama kmečim kako me tamo više nikad neće vidjeti, dok mi u pozadini svira orkestar najmanjih svjetskih violina. A nije da me nisu bacali naglavačke vani redari jer sam švercao svoju cugu i nije da mi nisu ukrali nikad ništa tamo. Al ono, jebote. Such is life, ne? Neusporedivo je više lijepih pozitivnih dojmova i uspomena od tamo. Pa evo jučer dolazimo ispred kluba, redar nas vidi s Q-packom, nasmiješi se i kaže da slobodno sjednemo za one njihove stolove ispred, te nas priupita trebaju li nam možda plastične čaše iznutra. I donese nam ih u roku 5 sekundi. Poslije kad je počeo gig je došao da nas obavijesti, kako ne bismo ništa propustili. Pa rekoh hvala tebi. Koncert je inače bio Elsiane se zove bend. Ne znam čak ni koliko se to može smatrati bendom, bolje bi im pristajalo nešto poput "projekt", "simbioza", ili "entitet". Radi se dakle o dvoje ljudi. Inače su iz Kanade. Bili su već u Tvornici prošle godine, taj su mi put sasvim promaknuli. Nije to ni čudno, ovakvo što lako promakne čovjeku. Glazba je to tiha, ambijentalna, nenametljiva, nježna, introvertirana. Zahtijeva i podrazumijeva potpunu predanost i fokusiranost ako imate namjeru "uloviti je za rep" i poći nekamo s njom. Ali može se, stvarno se može. I vjerujem da je nekolicini nas u Tvornici jučer to uspjelo, na opće zadovoljstvo. Skupilo nas se možda šezdesetak, dakako u Malom pogonu čija mi je jedina mana (hvala bogu ujedno i vrlo lako rješiva), sad nakon adaptacije cijelog prostora, prevelika količina svjetla u publici. Dajte, prigušite malo to, nismo na tonskoj jebote. Nego, bili smo čini mi se dostojna publika. Nije bilo puno žamora, face su bile dosta uživljene, i rado smo im davali priliku da nas uzmu. To je bilo tim bitnije jer se Elsianne, vokalistica, pinkicu mučila bila. U početku čim smo ušli kad sam joj ugledao ekspresiju i govor tijela sam prišapnuo Vašoj fotografkinji "Nije joj lako". Onda se neko vrijeme činilo da je to u biti jednostavno njeno redovno paćeničko stanje, ali je ipak u jednom od obraćanja natuknula "I'm having a bit of a hard time time tonight, so I need your energy". Lijep trenutak, jer na pozornici je uvijek teže biti iskren i direktan. Ali zato kad ti kaže ovo, onda joj poslije vjeruješ i ono kad ti pet puna ponovi da joj je strašno drago što smo svi tu itd. Sad malo gledam neke statistike internetske njihove. U biti su čini se i dosta veće bajice nego što im to prođa u Zagrebu pokazuje. Facebook lajkova ima dosta, YouTube isto nije za baciti, a i na ultimativnoj mjernoj jedinici, broju Last.fm slušatelja, su na impresivnih 250 tisuća. Tako da bi se tih šezdesetak duša prisutnih možda moglo smatrati i nekom vrstom podbačaja. Ako i jest, to je jedino što je podbacilo u cijeloj priči. Jer za njihov performans možda ne bih išao toliko daleko da kažem da je oduševio, ali je u svakom slučaju ostavio traga, polučio uspjeh, dojmio se. "O čemu se točno radi, idiote?", sad se već sigurno pitate. Znači imamo laptop s kojeg bivaju puštane trip hop matrice. Ništa previše posebno po mom mišljenju, odreda jedna drugoj slične downtempo ambijentalne orkestralne melodije koje evociraju onako neke stvari tipa beskrajna prostranstva, polarna noć, vranac u kasu, ptice u letu iznad rascvale livade, lagani zaron u morski beskraj, praskozorje na horizontu dok vam ga na jedrilici puši gimnazijalka ponavljačica, i slično. Onda imamo tog gospodina šjora mistera bubnjara, navodno se zove Stephane Sotto. On je šaljivac i pozitivac, idealna protuteža nasmrt ozbiljnoj i mračnoj Elsianne. Bubnja pristojno, ne nameće se previše (iako sam na momente mislio da su mogli malo glasnije ozvučiti nju a tiše njega), svjestan je da su i on i kolega laptop tamo ipak prvenstveno u funkciji stvaranja ugođaja u kojem najviše do izražaja može doći ONA. I bogami je došla. Ljudski je glas, kažu, također glazbeni instrument. Tko ima problem s tim ili ne vjeruje, samo mu pokažite ove brijače. Glas + ba = glazba. Glasba, glasbalo. Prva je asocijacija po boji nekako Bjork, ali grehota je uopće ovjde vući neke paralele i asocijacije. Kako sam na prethodno kući slušanim albumima osjetio da joj je vokal kroz godine "umjetniji", bojao sam se da bi se moglo uživo raditi o nekom prenemaganju potpomognutom milijunom sampleova i efekata. Ma ništa to. Samo glas, u svojoj najčišćoj i najprirodnijoj formi. Glas koji farba bezbroj kolorita i priča o svemu o čemu se ikad pričati moglo, plus još koječemu drugom vjerojatno. I sve to bez da ju išta razumijemo. Da, tehnika, boja, raspon, ekspresija, sve je fantazmagorično, ali dikcija je tu defitivno fasovala. Kroz zube to sve ide, vrlo su rijetki momenti kad sa sigurnošću znaš što je rekla. Za vjerovati je kako je to namjerno tako. Po svoj prilici zaista nije ni važno, ovo je ionako muzika koja cilja na onu pomalo pretencioznu kartu da objedini valjda cijeli svemir u neku svoju esenciju, a u tom kontekstu ova naša priprosta kategorija "riječi" valjda nema problem s tim da padne u drugi plan. Žena je dosta egzotična (rođena je u Peruu) i ima definitivno jednu specifičnu vibru. Ono, stani i gledaj. Imidž je isto koliko vidim najčešće ekstravagantan, jučer se radilo naprimjer o lateks hlačama oko kojih je dugo trajala interna rasprava jesu li ujedno i cipele, ili se ipak radi o dva odvojena predmeta. Na kraju je utvrđeno da nema sumnje, sve je bio jedan komad. Dosta otkačeno. Na izlasku iz kluba sam primijetio da je merch stol teški hit. Neka žena hladno kupila sve tri ploče (svaka od njih ima posebne demo bonus trake, to nam je Elsianne naglasila kao veliku tajnu koju će nam odati) koje su ovi ikad izdali, a i ostatak raje se sve nešto laćao lisnice. Da, definitivno su ostavili snažan utisak, dotakli nas i pridobili.

ujak stanley // 15/11/2018