Vrijedilo je 30 u pretprodaji, odnosno 40 kuna na ulazu odvojiti za ovaj prvi ovogodišnji nastup Neon Lies nakon gotovo više od godinu i pol neaktivnosti pred publikom. Zaželjeli su se ljudi malo prodrmusati i rasplesati, osobito jer je ovaj nastup bio stacioniran u veliko dvorište Močvare i Pogona Jedinstvo gdje poprilično velika travnata površina daje sve pogodnosti u skladu s općim mjerama zaštite, a opet, sve je ovo imalo blizak i posredan kontakt s izvođačem, Goranom Lautarom. Postavljeno je 20-tak metalnih bačvi kao stolovi za cugu, okupila se jako lijepa brojka posjetitelja tako da se više nije mogla pronaći slobodna gvožđurija od stola, a kad je pao mrak, jedino svjetlo je davalo nekoliko crvenih statičnih spotovki s, uvjetno rečeno pozornice, točnije, mjesta gdje je postavljena minorna, ali iznimno efektna aparatura, uobičajena za njegov nastup - synth, mikseta s kasetofonom, mikrofon i dva efekta. Gotovo čitav nastup od cirka 45 minuta je bio obilato zavijen u guste slojeve dima iz mašine što mu je svako malo davalo vraški dobar ugođaj traženja pjevača u magli pazeći pri tome da nekome ne nagazite nogu ili ga uhvatiti pod rebro, ako ne i gdjegoderice drugdje. U ovakvoj idealnoj atmosferi kojoj je još kumovala i svježina Save, čak pa skoro je bilo i hladnjikavo, taman da se razdrmusaš i zatancaš, Neon Lies je izveo nekih desetak stvari u svom klasičnom scenskom performansu korespondirajući odlično našpanan zvuk electro/ synth-wavea prožetog ambijentalijama, naglašenim bas linijama, te mahom čvrstih i brzih, adekvatnih plesnih ritmova koji mnogo toga duguju prvom elektronskom valu s konca 70-ih i početka 80-ih uz psihodelično isturen vokal često pojačan i delay/ reverb efektima. Tek nešto kasnije sam skontao da je Goran stavio šljokice na očne kapke kao doprinos underground glam stilu, a kako ima malčice dužu valovitu kosu, sve više nalikuje na pokojnog Alana Vegu s kojime su i vokalne podudarnosti u vrlo bliskim relacijama. Njegove pjesme od nastupa do nastupa imaju neobične zavijutke, inverzije i varijacije, zavisi od lokacije i raspoloženja, a večeras je bio u sjajnom štimungu izlazeći i među rasplesanu publiku nanizavši između ostalih, ako se ne varam "Drugz", "Hideaway", "Light", te dakako nezaobilaznu himnu "Loveless", a na samom kraju je izveo jednu potpuno novu - "Over run" koja, kako mi reče, još nije niti aranžmanski završena do kraja, no ipak je kao radna varijanta poslužila svrsi premijere da se dobije potreban feedback kako diše kod auditorija.



Sam dojam jest potpuno zdrava i normalna atmosfera u ovakvom vremenu s kojekakvim redukcijama, mjerama zaštite i inih pizdarija na koje se obraća posebna pažnja. Da, ljudi to potpuno shvaćaju, a ovo je baš bio pravi event u kome se nonšalantno rasplesalo ko' na suženom nogometnom igralištu bez nekakvih šminkersko-hipsterskih tenzija, da ne kažem pretencioznih isfuravanja, glumatanja i sličnih kerefeki jer njegov stil nije neki house, techno ili IDM već minimal synth dark/coldwave fuck off koji dozvoljava daleko više od neke nakrkane zombi strategije manirističko bezeciranog i uniformiranog ponašanja.

horvi // 23/07/2021