home > koncert > YĪN YĪN @ Močvara, Zagreb, 18/5/2022

kontakt | search |

YĪN YĪN @ Močvara, Zagreb, 18/5/2022

LINK ZA FB GALERIJU: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.5564020723642108&type=3

Bit ću iskren, pomalo sam zaboravio kakav je to osjećaj kad mi u grad dođe bend koji sam doma islušavao s apsolutnim užitkom. Corona mi je ukrala Gizzarde i Oh Seese 2020., InMusicov izvrstan line-up ne brojim jer ne dajem toj buržoaskoj bandi eksploatatora ni lipe iz principa, a posljednji mi koncerti u Domu Sportova prosto nisu bili napeti. Gotovo da sam zaboravio na sve one magične koncerte bendova srednje popularnosti u Močvari do trenutka kada je Hangtime najavio Yin Yin u Ožujku. Milina! Jest da sam na njih naišao nakon nemanje pa mi nisu bili tolika senzacija pri prvom slušanju, ali napokon bend koji idem slušat', a ne istražit'. Zagrijavanje za ljetne radosti uz nizozemski funky zvuk jugoistočne Azije s primjesama australske psihodelije, talijanskog diska i američkog countrya? Tu sam bez pogovora. Pa ako zbog jedne stvari vrijedi život u 21. stoljeću, to je da ovakve postmoderne amalgame možete čuti i vidjeti na jednu sasvim prosječnu srijedu navečer. I molim Vas da se ne zavarate, ovo je apsolutno postmoderni bućkuriš. Iako je njihova glavna nit vodilja svakako Thai Funk, kako ih naši mediji prozivaju, te je i sama inspiracija došla s kompilacije Sounds of Siam, Yin Yin se ne mogu svrstati u jednu ladicu. Ako bismo ih pak bili primorani negdje svrstati to bi bilo u dubioznu ladicu World glazbe, koja nam ne govori ništa osim da je riječ o fuziji raznih utjecaja diljem svijeta. Kako im i na Bandcampu piše: "Where to place YĪN YĪN on the map ? Maybe somewhere between Netherlands and South-East Asia, on an imaginary tropical island." Riječ je o zvuku orijentalizma, ili bolje rečeno, o zvuku orijentalizacije orijentalizma.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Toliko je bilo evidentno već pri prvom pogledu na njih kad su na pozornicu izašli oko 21:40 pred ugodno popunjenu Močvaru. Orijentalni sagovi na stolićima s elektronikom, orijentalne pidžame kao kostimi te čak i orijentalne dekoracije na basu. Očito je da Yin Yin stvara svoj vlastiti vid egzotike koji nije moguće triangulirati bliže od "negdje na dalekom istoku". Ovo nije ona problematična egzotizacija koja tuđu kulturu prisvaja, unakazuje te zatim prodaje pod autentičnu zajedno sa svim stereotipima koji se vežu uz tu kulturu (vidi npr. Disney Aladdin). Yin Yin se spretno ne referira ni na jedan specifičan kulturološki krug, već egzotizaciju koristi u svrhu golicanja mašte. Osvijetljeni odostraga ni lica im se ne vide te, poput silueta koje izlaze iz magle, prvim tonovima najavljuju uzbudljiv polazak na putovanje u nepoznato, instantno Vam okupirajući imaginaciju. Najednom, cijela stvar eruptira i prije no što ste to uopće osvijestili, već ste na vlaku s njima. Dok disko matrica skup s bubnjarem emuliraju repetitivni ritam kotača vlaka, bas i gitara u simbiozi ocrtavaju fantastične krajolike, od raznobojnih gradova do zelenila prirode. Njihova je usklađenost toliko pedantna, a progresija toliko glatka da ubrzo ni ne shvaćate koliko ste duboko upali u tu avanturu, već samo bivate nošeni njome, duhom koliko i tijelom. Ako se i u čemu vide DJ početci nekih od članova, to su količina i raznovrsnost utjecaja, te taj neprekidni naglasak na gibanju.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Međutim, ima izvođača koji uspijevaju održavati plesnu atmosferu i crpiti iz brojnih izvora za glazbenu ilustraciju dalekih krajolika. To je poželjno, no već viđeno. Ono što do sad nisam viđao je da netko uspijeva obje stvari bez naprezanja, lakoćom ljetne hladovine i pritom još s minimalnim korištenjem vokala. U sat i petnaest minuta koncerta pjevalo se u tri kratka navrata, a svirka je stala u četiri, dok je cjelokupni ostatak giga proveden neprestanim skakanjem u ritmu njihovih koraka. Unatoč manjku vokala, ni na trenutak ovaj kontinuirani instrumental od sat vremena nije dosadio te se, unatoč intenzivnog razbacivanja na pozornici, nitko od njih ni na trenutak nije činio kao da ispoljava nekakav napor. Svaki je ton klizio takvom lakoćom u onaj sljedeći bez da upadne u zamku postajanja pozadinske buke za ples. Uistinu rijetko viđena kombinacija. Ipak, iza kulisa, tvrdim, leži duboko promišljena glazbena mašinerija koja je usavršila svaku pjesmu do i najmanjih detalja. Improvizacija je sigurno do izvjesne mjere prisutna, no preciznost je članova nevjerojatna, a razlike su između albuma i livea, u striktno glazbenom smislu, nebo i zemlja te je tako neporecivo da je riječ o pomno promišljenim aranžmanima.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Instrumenti se kreću unisono, kao cjelina, no trenutak prije no što bi jedna glazbena misao dosadila, jedan se instrument odvaži krenuti u drugom smjeru. Za razliku od klasičnog jazza gdje bi ovakav postupak bio segmentiran te bi se svakom instrumentu dopustilo da odsvira svoje prije nego što bi se vratilo glavnoj misli, ostatak glazbenika nakon, uvjetno rečeno solaže, glavnu melodiju počinju prilagođavati smjeru u kojem je instrument otišao. Na taj način zvuk je pjesama konstantno evoluirajuća masa, kompleksan tok rijeke u kojoj jedina zajednička točka može ostati glavna melodija na jednom instrumentu, i, naravno, neutaživ poriv za plesom. Svaki aspekt sounda po kojem je Yin Yin poznat u ovih je 75 minuta istražen. Promjeni su bili podložni tempo, ritam, dinamika, melodija, harmonija itd., u jednoj riječi sve. Zato tvrdim da ovo nije moglo biti improvizirano, odveć su te strukture totalizirajuće, pronađena je svaka moguća slijepa ulica takve glazbe. Koristim pojam takva glazba jer, kao što sam rekao, teško je uperiti prstom u žanr Yin Yina. Gitarist, koji je neupitno najrasplesaniji, svira nekakav surf s jakim indokineskim utjecajima, nešto što u razvijanju pjesama često prelazi u agresivnije razvaljivanje koje graniči s punkom, a ulovi se i pokoji prizvuk americane. Sintesajzer najviše dodaje taj disko šmek, no u dobrom dijelu pjesama se koristi kao ambijent puštajući neke newagerske sampleove. Basist u sredini toliko zaigrano skače s teme na temu da bih ga prije svrstao u melodijsku, nego ritam sekciju, koju pak redovito popunjava sintić s onim tipičnim disco snareom. Naposljetku tu je bubnjar koji je tijekom cijelog koncertna dominantna sila, ali se pri samom kraju razotkrio kao pravi duhovni vodič ove avanture.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Ono što je izgubljeno u nedostatku neravnih mjera nadomješta se kreativnošću koju je čovjek iskoristio unutar zadanih okvira. Primjerice na zadnjoj pjesmi on hladno skida činelu te stojećki lupa po njoj istjerujući demone kao uvertiru u jednu od jačih bubnjarskih solaža koje sam u zadnje vrijeme čuo, solaža koja također uključuje razne azijske limene udaraljke iza njega poput gonga. Koncert ovdje, nakon sve svoje promjenjivosti, doživljava vrhunac, dok ostatak ekipe s njim ulazi u psihodelični jam privodeći naše egzotično putovanje kraju uz iznenađujuće melankoličnu notu. Nakon nekoliko minuta našeg skandiranja momci izlaze na bis koji nam, unatoč već završenom putovanju, upućuje još jedan poziv na ples, najglasniji poziv do tad. Na prvoj se pjesmi svira rijetko viđena keytara , dok je završna stvar "Dis ko Dis ko" koja, kako je cijenjeni kolega Joža sa Subsitea istaknuo, sumnjivo podsjeća na Moroderovu i Summerinu "I Feel Love". Da stvar bude bolja naši su nemanja, meni osobno jedni od najdražih trenutno aktivnih izvođača u Hrvatskoj, eklatantno pokrali "Dis ko Dis ko" sa svojim Daw Yen. Štoviše, zvati Yin Yin inspiracijom za Cosmic Disco, nemanjin drugi album, je umanjenica, ali ja im to opraštam. Sve je to postmodernizam čovječe, na kraju je dana originalni razlog zašto mi je Yin Yin zapeo za uho upravo jer me podsjetio na nemanju. Druga je strana kovanice tih formalnih sličnosti, na žalost, da oba benda također imaju iste slabosti, konkretno ne snalaze se dobro u zagušljivim uvjetima klupskog prostora.
[  ]

  © Zoe Šarlija

U jednoj rečenici - ovo je festivalska glazba, ili, ako ne festivalska, onda barem glazba za otvoreno. Ljetni sound avanturizma, taj zavodljivi val zvuka koji Vas ne utapa, već tjera da ga surfate… to nije atmosfera za klub, a pogotovo kad je ozvučenje nešto mutnije. To je u kombinaciji s činjenicom da je ipak riječ bila o srijedi navečer proizvelo publiku mrtviju nego što bi trebala biti na ovako čemu. Nije to bio ni potpuni očaj, do kraja se koncerta prvih nekoliko redova opasno gegalo lijevo-desno, no vrlo su se rijetki istinski razbacali, stvarajući onu neugodnu ukočenost na plesnom podiju. Svi moji hvalospjevi unatoč tome stoje, ali kao i na Cash & Carryju par dana ranije, kontekst je odlučio da ovo neće moći biti svrstano među najbolje koncerte godine. Bilo je fino! Zapravo, istinski se veselim loviti ih negdje gdje nije doma u nadi da za njih vrijedi isto zlatno pravilo kao i za nemanju tj. ako ih slušaš live dok si istinski uronjen u avanturu, koncert postaje eksponencijalno bolji. Inšallah!
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

jan vržina // 20/05/2022

Share    

> koncert [last wanz]

cover: SHE BROUGHT ME GASOLINE, 02/07/2022, Grof Melin, Zagreb

SHE BROUGHT ME GASOLINE, 02/07/2022, Grof Melin, Zagreb

| 05/07/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Placebo@Šalata ZG 27/06/2022

Placebo@Šalata ZG 27/06/2022

| 02/07/2022 | edi |

>> opširnije


cover: Simple Minds, 40 years of hits tour @ 30.6.2022., Šalata, Zagreb

Simple Minds, 40 years of hits tour @ 30.6.2022., Šalata, Zagreb

| 01/07/2022 | nina |

>> opširnije


cover: 15. INmusic Festival @ Jarun, Zagreb, 20-23/06/2022

15. INmusic Festival @ Jarun, Zagreb, 20-23/06/2022

| 24/06/2022 | pedja |

>> opširnije


cover: BLACK LIPS @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 15/06/2022

BLACK LIPS @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 15/06/2022

| 17/06/2022 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*