U Ljubljani se u nedjelju održao koncert s vrlo čudnom nakupinom bendova. Koliko sam shvatila samo su u nekoliko gradova imali ovakav line-up. Sva sreća da je Ljubljana bila jedan od njih.

Parking ispred Cvetličarne je bio prepun automobila sa zagrebačkim, riječkim, splitskim i varaždinskim registracijama, a kad sam ušla unutra osjećala sam se kao da sam došla doma u Zagreb na koncert. Klub je bio taman popunjen da se ne morate gurati, nije vam vruće i recimo možete normalno pogledati koncert.

Prvi su krenuli Oxbow. Nisam imala niti najmanju predodžbu kako će zvučati jer su najavljeni kao akustični duo ''Oxbow presents 'Love's Holiday' ''. U punom sastavu zvuče prilično bolesno i poremećeno, tj. zvuče super. Vrlo uvrnuta kombinacija noisea i bluesa, a koliko sam čitala na internetu, pjevač Eugene Robinson je luđak kakvog treba tražiti. I sad to sve kao samo vokal i akustična gitara? Tko bi ga znao. Na pozornicu, ispred zida Orange pojačala, su se popeli Eugene i Niko Wenner (ak se ne varam), obojica u odijelima i sjela na stolice. Čim je krenulo Eugene je počeo iz sebe izbacivati oveće količine pljuvačke koja mu se cijedila niz bradu i odjeću, ali on za to baš i nije mario. Zavijao je u mikrofon poput Toma Waitsa dok mu je pratnja bila samo akustična gitara. Sve je bilo popraćeno striptizom, pa je Eugene uskoro ostao samo u gaćama i potkošulji, a nama se pružio pogled na njegovo nabildano tijelo prepuno tetovaža - zmije, kukasti križevi, pentagrami... Sve ima. Scenski nastup je uz pljuvačku uključivao i trljanje prepona o sve na pozornici, a jedan nepažljivi posjetitelj iz prvog reda je imao tu čast da mu Eugene primi glavu i dva puta je dobro protrlja po svom spolnom organu. Ah, koji sretnik. Nakon nekog vremena nitko nije stajao blizu pozornice, a tko i bi nakon svega toga, plus bacanje stolice. Gospodin Robinson nas je pokušao navabiti da dođemo bliže rekavši da se ne bojimo jer da neće ništa napraviti, ali svi su ostali na svojim mjestima. Žao mi je što Oxbow nisu došli u punom sastavu jer vjerujem da bi to bilo genijalno za vidjeti. Ovako je bilo zabavno, ali nakon nekog vremena je postalo malo monotono. Možda neki drug put vidim i cijeli bend. Nakon kraće pauze iz dima na pozornici su se pojavili Boris. Tu je isto bilo upitno kako će zvučati. Hoće li biti drone izdanje i jedna pjesma od 20 minuta ili će biti više rock/stoner/metal. Bilo je ovo drugo iliti BORIS. Jesu svirali 20 minuta, ali tu se našlo mjesta za jedno 5 pjesama. Sva ona pojačala su upregnuta punom snagom. Toliko da sam osjetila kako gubim sluh na lijevo uho, a i postalo mi je malo zlo. Bit će da mi se od vibracija izmućkala ona Cola koju sam popila prije koncerta. Prije Boris se valjda samo rakija treba piti. Boris su bili dobro raspoloženi, bubnjar pogotovo, koji se penjao na bubnjeve i izveo stage diving. Gitaristica se baš nije čula najbolje, ni kako svira ni kako pjeva, ali je zato gitarist/basist/pjevač tutnjao cijelom dvoranom. Naravno, koristio se i gong. Malo sam se neugodno iznenadila kad su se nakon samo 20 minuta pokupili s pozornice. Šteta. Bili su stvarno odlični i nabrijani. Oko 23h konačno su na red došli i Isis. Neke od njih ste za vrijeme drugih bendova mogli vidjeti kako stoje među publikom i gledaju koncert. Nisam sigurna, ali mislim da je pjevač i gitarist Aaron Turner gledao Boris s čepićima u ušima. Pametan čovjek. Kad su Isis svirali u KSET-u propustila sam ih, tako da sam se sad jako veselila koncertu. I nisu me razočarali. Bili su odlični. U sat i četrdeset minuta koncerta (+ bis) odsvirali su dobar dio novog albuma ''In The Absence Of Truth'', kao i prilično pjesama sa starijih albuma. Mene je najviše razveselila pjesma koju su ostavili za zadnju na bisu ''Celestial (The Tower)''. Nisam je očekivala, pa sam totalno ispalila kad su je počeli svirati. Bilo je savršeno. Kao i na Red Sparowes početkom 5. mjeseca u KSET-u. Gitare su bile genijalne, a Aaron je išao iz krajnosti u krajnost s vokalom i uživo zvuči jednako dobro kao i na albumima. Jedino što je malo narušavalo atmosferu je bio neki tip koji je prvo jednolično pljeskao bez prestanka, a onda se prešaltao na urlikanje u pravilnim razmacima. Kako me živcirao, strašno nešto. Al dobro, odustao je nakon nekog vremena. Merch uopće nije bio skup i bilo je svačega za kupiti. Naravno da se prilično iskeširalo na sva tri štanda, ali bože dragi. Eto, super koncert, super shopping, i usputno razgledavanje Ljubljane, a bome i većeg dijela Slovenije, na putu kući. Zbog ovakvih koncerata se isplati svo ono višesatno truckanje po vlakovima i busevima, a bome i spavanje po blago sumnjivim hostelima gdje vas u krevetu u sred noći dočeka nepoznati polugoli tip. No to je već druga priča…

ana // 22/06/2007

> vidi sve fotke // see all photos