Ne znam zašto u javnom diskursu nije malo prisutnija priča o tome kako je ovo najkišnija jesen u povijesti grada, jeseni i svijeta? Nije valjda da je ovo ekipi normalno? Je li moguće da smo toliko sterilni i apatični da stvarno nitko neće izaći na ulice i podići glas protiv tog jebenog terora? U Francuskoj bi kišu dosad već giljotinom odstranili. Ipak, u maniri slijepe koke i njenog zrna, tako je i ta kiša ipak donijela nešto dobro, a to je da je prebacila adventskog open air Kuzmu na ovaj četvrtak, pa se moglo otići na Daleku obalu u Tvornici bez grižnje savjesti.

Bacio sam uho prije giga na taj friško izdani im album, te zaključio da nije baš dobar, iako se dosta čvrsto drži onih provjerenih muzičkih mediteranom posoljenih struktura zbog kojeg smo staru Obalu obožavali, uz možda 15% veći otklon ka popu naspram rocka. Ali, jebiga, nema Bana, a Banova karizma (a i tekstovi naravno) je realno uvijek bila razlog uspjehu i antologijskom statusu. Pa ipak, cijeli ostatak originalne postave je opet na okupu, ipak je to onda valjda više Daleka obala nego što su Daleka obala bili Ban i Diktatori? Linjaju li se i sisaju staru slavu ili su svirački kompaktni? Kakav je frontmen taj Jakša? Možda je jeben lik? Je li moguće i je li uopće moralno da netko Banovu poeziju tako "prostituira"? Prolazi li to kod publike? Došlo je vrijeme, nakon što se u prvih par prilika odmahnulo rukom i ustvrdilo da to ne može biti to, da se ipak malo pronjuška.

Pitanje koje si recimo uopće nisam ni postavljao, to je tko će biti u publici, čisto jer sam nekako podrazumijevao da će dominirati starija ekipa koja je došla po mjericu nostalgije. Krivo skroz, znači prosjek godina publike je bio nekih 19. Dijete na djetetu posvuda, kao da sam na neki YEM-ov trep došao. Fascinantno, ne? I nitko nije tamo slučajno, ama baš svi su mrtvo uživljeni (što se među ostalim manifestira sa 300+ mobitela u zraku cijelo vrijeme...), i znaju svaki stih svake pjesme. Znači, čak potpuno neovisno o tome što i kako oni danas sa stejdža imaju za pružiti, Daleka obala očito egzistira kao izrazito aktualan bend, što bi im trebalo laskati. Klinke svršavaju na to.

Već sam dosad trebao spomenuti to da je koncert bio upriličen u večeri nakon pobjede protiv Brazila, pa je jasno da je osjećaj jedinstva i zanosa bio izrazit, i motivacija za kolektivno urlanje enormna, pogotovo kad ovi izađu u dresovima i počnu sa "Mojoj lijepoj", bez sumnje najboljom ikad koja se može svrstati u "naše navijačke". I odmah izbace još 4-5 hitova u nizu, a na svakom novom sve više čujemo sami sebe bolje nego njih. Neću lagati, počelo je baš nabrijano. I taj frontmen je bio dobar, "ima mota i života", posvuda je po pozornici, i ima nisko težište pa se gore može uvjerljivo njihati i kriviti dlanove u klasičnom stilu šarmantnog pijanca s Matejuške. Liku je ugodno u svojoj koži i u toj ulozi, totalno je opušten, čemu sigurno ne odmaže valjda trideset godina saksofoniranja sa cijelom domaćom scenom. Nije jedini kojem je ugodno, bilo je više nego očigledno da je starim momcima iskreno drago što su naši dobili, kao i to da su po gemištima i bevandama počeli udarati (tu većinom mislim na pjevača i bubnjara) još za vrijeme tekme, pa su se sad došli zajebavati a usto i zasvirati koju ako im se bude dalo. Znači, ako cijenite neformalnost i spontanost ("koju ćemo sad pismu?" nakon svake druge), onda je ovo bilo jebeno. Ja ih cijenim, i simpatično mi je bilo vidjeti ih u tom điru, ali se mora reći da su ga prekardašili. Jordes bi nakon svakog pozamašnog gutljaja zaboravio da je već prije 30 sekundi tražio pljesak i urlik, ili da je već 18 puta rekao da je on Livaja a Jadran (u majici na Younga, svatko tko je to povezao s pjesmom se sigurno sam sa sobom slatko nasmiješio) da je Petković ili da smo svi Livaja i da je on Livaja i da smo jebali Brazil i ma koji Brazil i ja sam Livaja i ajmo da čujem urlik za Hrvatsku!!! Je li moguće da su nakon toliko godina s Banom, opet našli alkoholičara za frontmena? Ne bih postavljao to pitanje da mi cura koja je bila na Španciru na njima nije par dana poslije pričala kako joj je bilo zakurac jer da se pjevač olešio od cuge i nije bio u stanju. Onda još Ukić staklenih očiju se nakon svake pjesme diže sa bubnja i vuče do mikrofona naprijed (što mu nisu stavili jedan iza, pobogu?) kako bi nam rekao nešto vrlo tanke relevantnosti, i to sve traje beskrajno dugo. Prosječna stanka među pjesmama je bila po cirka tri minute. I to je čak sve nekako guralo okej, dok nisu počeli sa setovima novih stvari. Nakon svake od njih je atmosfera bivala za nijansu gorom, a i parter se polagano sigurno praznio.

Kad kažem "nijansu gorom" pritom nikako ne mislim da je bilo loše, uvjeren sam da je ekipi (dijelom i stoga što je većini ovo bila prva prilika da čuju ove pjesme uživo, a vjerojatno i među prvim koncertima u životu uopće) bilo jebeno. I meni je u biti bilo odlično, ali puno više jer smo si sami to tako složili nego što je bend to uzrokovao ičim osim legendarnošću pjesama, ako ćemo iskreno. Stvarno su bili tihi i sterilni, ako ne i sigurni. Jako spori, sve je bilo valjda 20% sporije nego na albumima. Dojma sam da je tako moralo biti, jer bi se poraspadali kompletno da su ubrzali, i ovako je bilo grešaka i ispadanja. Diktatori su bolje svirali Daleku obalu od Daleke obale, u to nema sumnje. Dobru količinu elana je donio Belan na "Kurvama", a poslije su ga zvali da se vrati na stejdž, pa je ostao svirati drugu gitaru do kraja giga, za što ja isto vjerujem da se dogodilo potpuno spontano. Znači shema otprilike neformalni session/javna proba pred tisuću i po ljudi što su za kartu odvojili sto i nešto kuna. Da čujem vrisak?! Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee! Hrvatska!!! Pozvao je i dva dječaka sa zastavom na pozornicu, pa su se grlili i ljubili, i tako to.

Više od tri sata je to trajalo, a na neku foru su ne odsvirali "U autobusu", "Upeklo je sunce", "One bi htjele", "Mrlje" i "Prolaze mi godine" od stvari koje mi sad padaju napamet a da su odlične, tako da su komotno mogli i peti sati, kad su već krenuli. Ponovili su zato "Mojoj lijepoj" na kraju, čime su istaknuli ozbiljnu kandidaturu da dođu svirati na dočeku na trgu za koji dan. Uopće ne sumnjam da bi to prošlo odlično, baš kao što je i ovo prošlo. Nijedna od onih stvari koje sam mislio pronjuškati nije faktor uopće. Važno je samo da se oni zovu Daleka obala, i da imaju pjesme koje svi vole. Kad kažem "svi", jasno mi je da se to ne odnosi na sve koji ovo čitaju. Čak mi se čini da se sjećam nekog razgovora kad sam tek došao na portal o tome kako postoji dogovor da se ne piše o Dalekoj obali. Malo me to brinulo, ali vidim da je Horvi objavio vijest o zbirki poezije lika iz Silentea, tako da sam miran.

ujak stanley // 13/12/2022