home > koncert > THE COMET IS COMING @ Kino Šiška 01/04/2023

kontakt | search |

THE COMET IS COMING @ Kino Šiška 01/04/2023

LINK ZA FB FOTOGALERIJU

Zašto češće nisam u Ljubljani? Lepa, kompaktna, šarena, simpatična, puna dragih ljudi zdravog stava i stasa… malo me sram da mi je ovo tek treći put u slovenskoj metropoli kad mi je svaki dosadašnji posjet višestruko potvrdio navedene atribute. Pritom nije da ne postoji razlog za potegnuti tih simboličnih 140 kilometara kad Ljubljana, vjerujem da je svima poznato, ima programsku ponudu koja parira i često nadilazi tri puta veći Zagreb. Samo ove godine Zagreb će u korist Ljubljane zaobići Swansi, Tiger Lilliesi, BCUC i Vieux Farka Toure od nekih poznatijih, samo do sada najavljenih imena, a tu putanju već su odradili Lola Marsh, La Femme i titularni The Comet is Coming. Reporterska delegacija koja potpisuje ove retke i fotografije originalno je namjeravala otiči upravo na spomenute La Femme i ispratiti MENT festival (koji je navodno odlično prošao), ali iz organizacijskih i vremenskih razloga ipak je prevagnulo da lovimo Kometu u najbližoj točki približavanja njene orbite Zagrebu. Originalna je odluka bila MENT prvenstveno zato što The Comet is Coming ni jednom od nas dvoje u globalu nije pretjerano napet, osobna preferencija koju valja držati na umu kasnije u članku. Naime oboje smo primarno obožavatelji Shabake Hutchingsa, često nazivanog predvodnika nove londonske jazz scene, čije mnoštvo projekata nudi, po mom sudu, daleko kvalitetniju ponudu od elektronske eklektike vidljive u suradnji s klavijaturistom Dan Leaversom (Danalogue) i bubnjarem Maxwell Hallettom (Betamax). Međutim, projekt Sons of Kemet, moj osobni Shabaka favorit, nedavno je stavljen na hlađenje, a njegovi solo projekti sve se više udaljavaju od energije saksofona i teže meditativnosti frule. Kako sam Comet propustio lani na InMusicu ovo mi je potencijalno bila jedna od zadnjih prilika da Shabaku čujem live dok je još koliko-toliko mlad i lud, a 140 kilometara i dva eura niska su cijena za platiti.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Dva eura referiraju se na "Kulturni evro" politiku Kino Šiška koja nalaže da svi akreditirani ipak plate taj minimum minimuma koji zatim odlazi u fond za razvoj kulture. Prema nekima koji jedva preživljavaju od plaćenog novinarstva ovo je dakako nepošteno, no licemjerno bi bilo prozivati ovakvu politiku kad je ona zasigurno jedna od razloga s kojima Kino Šiška osigurava svoj osebujni program. Čujem da je to i standardna praksa po Europi, a Kino Šiška svojom uglađenošću stvarno odaje dojam profesionalnosti rijetko viđene izvan centra EU imperija. Ni zaštitari se nisu činili kao da će mi izbiti zube ako ih krivo pogledam, uistinu, to je standard, stoga nije ni problem dati dva eura. Šalu na stranu Šiška je, iako nedostatna za neke divlje koncerte zbog svoje nespretne teatarske elevacije, ipak idealna za fonofiliju jer je ozvučenje apsolutno savršeno. Već je prvi Danalogueov ton klavijatura u 21:20 zvučao beskrajno bistro, a svaki sljedeći udarac bubnja Betamaxa imao je težinu koja eksplicite ističe njegovu snagu do najdaljeg kutka prostorije. Osposobljeni kristalnim zvukom jednom kad je Shabaka počeo proizvoditi svoje karakteristične staccato melodije implicitno su mi pojasnili ime benda. Kometa dolazi, ori se cijelom dvoranom u perfektnoj rezoluciji i ne možeš je izbjeći.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Naziv se također referira na Kometinu sci-fi estetiku, u prvom redu zbog Danalogoueovog zvuka klavijatura i izbora sampleova. Danalogue se prema svojoj prastaroj aparaturi odnosi kao prema kokpitu međugalaksijske letjelice u kojoj on kao kormilar proizvodi najčudnije sintetičke zvukove iz nekih trash sci-fi filmova 1970-ih. Iako on to najviše utjelovljuje sva se trojica čine kao da su na misiji, oboružani sunčanim naočalama i bezizražajnim facama, ova trojka neumorno je ustrajala u svom naumu da nas provede kroz sunovratno svemirsko putovanje od sat i četrdeset minuta. Ovo putovanje zastalo je samo dva puta, jednom prije 'posljednje pjesme', i jednom prije bisa, a do tad u okvirno sat i po' ni jedan trenutak nije prepušten tišini. Momentum i energija koji se ovakvim koncertnim pristupom akumuliraju uvijek su hvalevrijedni, tim više kad su egzaktno uštiman sa svrhom koncerta u obliku nezaustavljivog svemirskog putovanja u tri čina. Od prvog tona ambijentalnih kljavi koje su naznačile polijetanje, preko kaotičnih bubnjeva koji su nam oduzeli kontrolu nad letjelicom, pa do saksofona koji nam je poput naratora uporno oslikavao naš strmoglavi pad kroz prostranstvo svemira, neprestani flow koncerta pokazao nam je da u svemiru, pa tako i životu, nema tipke za pauzu.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Klavijature su ovom iskustvu u prvom činu davale ambijentalnu podlogu, rijetko se upuštajući u zasebne ekshibicije, dok su bubnjevi poslušno ubrizgavali kaotičan ritam kroz prva dva čina. Zvijezda je večeri ipak bio Shabaka koji je monolitnom zvuku klavijatura stvarao protutežu svojim brzim i nepredvidljivim saksofonom. Prvi, ujedno i meni najbolji čin ove predstave, bio je njegov. Shabakin saksofon svojom pluralnošću svestranih tonova uvijek mi se činio kao da mi nešto pokušava iskomunicirati, kao da doslovce razgovara sa mnom, a uživo taj jezik postaje jasniji, rezonira s mojom dušom na nekoj primordijalnoj razini. U kontekstu Komete jezik je to svemira i stvaralaštva kao takvog, jezik koji može biti i previše intenzivan. Brzina s kojom Shabaka mijenja tonove i smjer melodije, no opet ih čvrsto situira oko jednog, neuhvatljivog motiva, mi se uvukla u kosti te gotovo da mi je uzrokovala vrtoglavicu. Čovjek kao da ima šest prstiju, a skromnost s kojom to svira u kontrastu je s gromoglasnom puninom toga što svira. Na najintenzivnijim dijelovima klavijature i bubnjevi stvorili bi zid zvuka, a Shabaka je ove trenutke pretvorio u nadrealno iskustvo konstantno mijenjajući formu tog zida, probijajući ga i uzrokujući ekstazu. Cijeli taj prvi čin kulminirao je upravo njegovom solažom bez potpore druga dva člana. Osvijetljen jednim reflektorom u prepunoj Šiški kad je počela solaža zavladao je muk, ni traga žamoru, potpuni fokus na brzinu i preciznost saksofona, na njegovu nepredvidljivost, a opet familijarnost. S perfektnim balansom duše i intelekta ovih par minuta uvjerljivo je jedno od najboljih iskustava koje do sad imam sa saksofonom uživo.
[  ]

  © Zoe Šarlija

Taj je solo naznačio kraj sumanutog prvog čina, ujedno i razloga zbog kojeg bih neupitno preporučio The Comet is Coming bilo kome pod uvjetom da na koncert ne kasne. U drugom su činu primat preuzele klavijature i tu kreću malo problematičniji dijelovi. Taj je drugi čin usporio, zvučeći više kao filmski soundtrack, nego ekstaza prvog čina, a klavijature koje su do sad više bile u funkciji basa sad su postale centralne preuzevši saksofon kao glavnu melodijsku liniju. Na trenutke genijalnost prvog čina i dalje izvire s međuigrom Shabake i Betamaxa, bubnjara s divnim spojem energije i studioznosti, no ipak većinski ovo zvuči kao intermezzo u epizodi Star Treka, premda dobroj epizodi. Iz kaosa svemira fokus je prebačen na njegovu beskonačnost te tako kompozicije više dišu, a kad sam se naviknuo na naglu promjenu ipak sam uočio nekoliko vrhunskih momenata, no prekasno. Tek što sam počeo uživati u drugom činu pravi su problemi otpočeli, odmah nakon klavijaturne solaže u kojem je postalo evidentno da je Danalogue najslabija karika, ili barem ona koja najviše odudara od Shabakinog pristupa glazbi zbog koje smo na koncu i bili tamo.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Treći je čin, blago rečeno, party na Zrću, ABOP za siromašne, Armin van Buuren u kulturnom okruženju. Nakon staloženijeg drugog čina i rafala sci-fi zvukova iz Danalogueovog kokpita gig se okrenuo za 180 s transformacijom dosadašnjeg retro-futurizma klavijatura u nabrijavajuću EDM tuc-tuc bas repeticiju. Pale se stroboskopi, Betamax se prebacuje na činele i hi-hatove naglašavajući ritam basa, a Danalogue pojačava bas i skače u maniri najboljih DJ-eva Aquariusa. Ovaj potpuni tonalni odmak inicijalno rezultira pomahnitalom publikom koja je do tad bila rasplesana, ali sada se ponaša kako se od njih očekuje, dakle, kao da su na pjena partiju hiperinfliranih cijena. U tih sam prvih nekoliko trenutaka ambivalentan prema cijeloj situaciji jer, koliko cijenim bilo kakvo uspješno paljenje energije, toliko cijenim i dobru glazbu, a ono što čujem prvoloptaško je sranje od kojeg se najviše klonim. Međutim, što je duže ovo trajalo to je postajalo očiglednije da ovo nije kratkotrajni trik za potrebe energije, već da je cjelokupni treći čin centriran upravo oko wannabe ravea, rave koji Shabaka tek mjestimično obogaćuje utopljen glasnoćom ritma, a Betamax većinski samo popunjava. Razbuđenost koju je repeticija unijela uskoro se pretvorila u sustalost, a zatim i iritaciju, sentiment koji je, činilo mi se gledajući oko sebe, zrcalila i sve statičnija publika. Dojma sam da su ove guettaeskne stvari najviše maslo posljednjeg, osobno mi najslabijeg albuma, no s obzirom na to da su čak i kad se odmaknu od jazza Cometi vjerni odmicanju od studijske materije, potencijalno im je to samorazumljiv i testiran način zabavljanja publike uživo. Šteta, do te točke koncert bih i dalje mogao prozvati bombastičnim. Utješan je ipak bio posljednji solo kao kraj trećeg čina, Betamaxov manifest koji je repeticiju ovog čina iskoristio kao okosnicu. Rapidno lupajući jedan ritam na činelama konstantno je od njega lutao te ga modificirao animalnom brzinom, no nikad ga ne ostavljajući potpuno udarajući odličan balans između prvog i trećeg čina, između Shabake i Danaloguea. 'Zadnja pjesma' i bis nakon toga bili su najbliži strukturi i zvuku prvog čina pa su donekle popravili kvarove uzrokovane proteklim 20-30 minuta, ali gorak okus u ustima ipak je ostao.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Uvijek je tužno kad koncert ima silaznu putanju i kad bi ostao u najljepšem sjećanju da je završio nakon pola puta, ali u tom slučaju treba se biti optimističan i fokusirati na njegove snažnije dijelove. U svojim najboljim trenutcima The Comet is Coming uistinu zvuče kao nevjerojatno putovanje svemirom, svemir koji se glazbeno ovdje predstavlja u svoj svojoj moći. Kao da se ističe nasilna priroda stvaranja u kozmosu, nasumično gibanje nepojmljivog broja čestica nepojmljivim brzinama i njihovo žestoko sudaranje koje tvori sve što postoji. Kaos postaje harmonija, razaranje kreacija, a val materija… u tim trenutcima The Comet is Coming uistinu dotiče neke od onih najviših koncertnih iskustava koja transcendiraju zidove prostora u kojem plešete. Trenutak nakon tog imate pred sobom bradatog lika sa sunčanim cvikama koji Vas nuka da skačete na tuc-tuc: "ajmooo Novalja, da Vas čujem!". C'est la vie, kreacija i razaranje stvarno jesu dva pola iste kovanice valjda...
[  ]

  © Zoe Šarlija

jan vržina // 04/04/2023

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*