U sklopu rođendanskog partyja za Radio Tvornicu u petak su nastupila dva benda iz Srbije - KOIKOI i Dža ili Bu, te dva iz Hrvatske - Smrdljivi Martini i Klinika Denisa Kataneca.

Smrdljivi Martini su mladi bend iznikao iz Superval festivala, sviraju klasični, poprilično konvencionalni alternativni rock koji na momente zvuči grungerski a na momente kao Let 3 iz faze albuma El Desperado, uglavnom mid tempo, ali bilo je i par stvari s više pankerskom brzinom i energijom. Iznenadili su me i s jednom dionicom od desetak sekundi koja je zvučala kao da su prešaltali u funk rock - da je bilo više takvih out of the box, neočekivanih izleta, sve bi to bilo bolje, ali i ovako su su bili vrlo solidni, pogotovo ako uzmemo u obzir da je riječ o tinejdžerima.

Beogradski KOIKOI su me 2021. godine oduševili s albumom Pozivi u stranu, pravim osvježenjem na regionalnoj indie rock sceni. Za bend je specifično vrlo efektno unisono pjevanje/vikanje iz sveg glasa, prilično kompleksne gitarske dionice, dugačke (na koncertu još i znatno produžene) hipnotičke pjesme s dosta repeticija kroz koje se cijelo vrijeme gradi tenzija i kroz koje se proteže fina nota post punka s povremenim naznakama plesnih ritmova. Koncert otvaraju s pjesmom Plan, čuli smo i odlične Hrast i Pozivi u stranu. Udarna stvar Misisipi je dobro razdrmala publiku i na jednom dijelu se pretvorila u extended instrumental jam za vrijeme kojega je frontmen Marko Grabež sišao u publiku i potaknuo stvaranje mosh pita! Nakon bisa sviraju odličnu Bog te ubio.

Dža ili Bu su veterani yugo punka, na sceni su od 1987., no nekako mi se činilo da nije bilo više od desetak ljudi u znatno prorijeđenoj publici koji su uopće znali tko su oni. Počeli su i završili koncert kao prosječni generički punk rock, ali bilo je oko sredine koncerta i zanimljivih momenata - vrhunac su bile nabrijane i zabavne Živeo Staljin, Odiseja (obrada šlagera Lea Martina) i Metak. Dojam je kvario pomalo mlaki vokal, ali tu i tamo smo mogli čuti zanimljive, groovy, pa i gotovo thrash metal riffove. Bend definitivno bolje zvuči kad su više HC, a lošije kad pokušavaju biti melodični i catchy.

Moja priča s Denisom Katanecom ide ovako nekako: njegov album (ili je ipak EP?) Nikta Zorja iz 2016. mi je bio apsolutno otkriće i doslovno jedan od najdražih poslijeratnih hrvatskih albuma: fantastičan avant-folk potpuno atipičan za našu scenu kojeg unikatnim čine ne samo nekonvencionalne strukture pjesama nego, naravno, i Katanecov neobičan, za mnoge, vjerujem, potpuno neprobavljiv vokal. Prošlogodišnji album Kao zao kor poslušala sam jednom, pred koji mjesec, kad su se već počeli redati hvalospjevi kritičara, i nije mi to bilo "to": solidno, ali u usporedbi s Niktom Zorjom značajan downgrade. Problem je vjerojatno bio u tome što sam očekivala sličan eksperimentalni folk vajb i akustične aranžmane, a dobila nešto što mi je u tom trenutku zvučalo kao sasvim običan indie rock. Katanecov glas sada se zbog full band pratnje i ponekog pratećeg vokala ne ističe toliko i sve zvuči znatno konvencionalnije. Ujutro na dan koncerta puštam si Niktu Zorju - jednako dobra kao što se sjećam, i zatim, reda radi, Kao zao kor, i gle čuda, sada, vjerojatno zato što znam kakav zvuk da očekujem (folky indie rock) , sve mi sjeda na svoje mjesto, album zvuči odlično, posebno pjesma Džukci koja mi završava na ripitu praktički do kraja dana.
Katanec i ekipa koncert otvaraju pjesmom Kornjače s EP-a Rode, nastavljaju s odličnom, intenzivnom izvedbom Patkice i još intenzivnijom Kao zao kor. Dočekala sam i Džukce koji su zvučali fantastično, a vrhunac je vjerojatno bila moćna Digresija na zeku II. Nakon bisa slušamo Ušća i Završni pad V.S. koja je zbog naglašene akustične gitare i energije na korak do folk punka. Koncert završavaju s pjesmom Kapilare s albuma Jada Jada. Svaka pjesma natopljena je emocijom i zvuči iskreno i autentično, a mnoge imaju i moćne katarze pred kraj koje uživo zvuče znatno dojmljivije nego na albumima. Sasvim očekivano, naglasak je bio na zadnjem albumu, i nisam dočekala svoje favorite s Nikte Zorje, no s obzirom da je riječ o prilično zanemarenom albumu, nisam ih ni očekivala. Uglavnom, Katanec me osvojio i moram priznati da nakon ovog koncerta kužim hajp i hvalospjeve!

dora p // 29/01/2024