Neka se ne ljute bendovi koji su učestvovali na prvom festivalu Pepertona, a bješe ih jedno 15 ili više u dva dana (nedjelja 17. i ponedjeljak 18. ožujak) zato jer sam samo došao popratiti moje stare frendove TUROBNI MOYER s kojima u ogromnim vremenskim razmacima drugujem jedno 15-ak godina, a jednom smo se, bome i dobro nacugali i nažderali, a takve se seanse pamte kao obostrano prijateljstvo, takoreći do kraja života. Bendovi bi si trebali naći mecenu, tutora i promotera, eh, napredni Peperton si je u startu našao gomilu bendova, organizirao im ovaj dvodnevni hepening koji, nemam pojma kako je prošao jer nisam bio u nedjelju (dan ranije), nego sam samo došao pogledati i poslušati ove moje stare ofucane freakove, vrlo slične meni, o kojima što god da napišem ide u smjeru superlativa zato jer se poznajemo, takoreći u srž rockerske duše, a to je jako bitno. Ponekad valja ovakvog, poput mene i 'kupiti' da piše o vama, no slučaj s Moyerima je sasvim drugačije prirode zbog koje sam čak koji puta i zaratio s kolegama Terapije da su loš i dosadan bend, a htio sam ih zvati i na neku od naših rođendanskih fešti, usput sam dobio komentare 'ma tko oće slušati te tvoje prastare alternativce, da nekaj vrede, vrteli bi se na Radio 101'. Al' tko danas više uopće sluša 101 dok je došao Danijel Berdajds s Otvorenog Radija za urednika? Usput, prije 2 desetljeća mi je maznio sinopsis radio emisija kojeg je koristio, jer ne zaboravite, ja sam od 1983. vodio i uređivao emisije na jadnom Radio Đurđevcu puštajući mojim Gruntovčanima, Dudekima i Regicama odgojenih na Bijelom Dugmetu i šabanizmu Lepe Brene i Nede Ukraden bendove poput Gang Of Four, Talking Heads, Kraftwerk, The Smiths, Cabaret Voltaire, Einsturzende Neubauten (hahaha 'Tanc debil'), Tuxedomoon, narafski i Simple Minds dok su još bili alternativan bend i još mnogo toga u smislu relevantnog new-wave/ punk i rock prosvjetiteljstva, a nisam išao u recimo progressive-rock ili hippy furke, to me uopće nije zanimalo, film "Hair" mi je bio OK zbog dramatike, ali mjuza mi se nije sviđala. I predlagao ja Moyere čak i za Porin u kategorijama najboljeg alternativnog i rock albuma, ali, nije bilo koristi jer tko je tamo u našim dobro znanim ljepotama horvackim na radio eteru ikad u datim momentima vrtio Moyere, a pretpostavljam da od mnogobrojnih radio stanica u fonotekama postoje njihovi CD, samo se tukci od glazbenih urednika nikad nisu potrudili da poslušaju robu, a ako i jesu, vjerojatno su odustali nakon prve pjesme ili preskakivali gumi-gumi s onim prezirom 'to nije dobro, ovo je loše, nitko neće slušati, jebate gde je Thompson, Ladno Pivo, Kazalište, Valjak, kakav je ovo rock...'. Svim takvima treba odmah reći ' idite u vražju mater, ne kužite tamnu stranu rocka', i jebale vas Guns'n' Roses spike kak' je 'teški rock' i Aerosmith vrhunac skup s AC/DC, Lenny Kravitzom i mekšim Stonesima.



Kamčo, Zoran Kamčev, glavni temelj benda jako dobro zna narisati konfiguraciju prave pjesme, večeras ih je bilo samo 5 komada, a htio je specijalno, samo za mene odsvirati i obradu Joy Division "New dawn fades", koja je objavljena pod nazivom "Zamiranje" još prije 6 godina www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25828 ali kaže, vidio je tajming od 22 minute, a dogovor je bio 25 minuta nastupa. Nevjerojatno korektno. A ja došo' ko' Soundgarden/ Pearl Jam/ Alice In Chains grunger u štramplama i kratkim hlaćama i kažu svjedoci da je prije ovog nastupa bila žućna diskusija o stvaranju imagea rock benda, a Moyeri su se iza spuštene zavjese naštimavaili u kmici koristeći lepo svetlo z mobitela. Nazdravlje, ma to je alternativa.



Priznajem, došel sam na svirku ugodno raspoložen jer sam bend zadnji puta vidio još u vrijeme Josipovića, a oni su zadnji puta svirali dok je Plenković došel na vlast, osim toga, basist Krešimir Hibšer kojeg nikad nisam vidio momentalno je odsutan zbog zdravstvenih problema, a ovog puta ga je zamjenio Juraj Borić, bivši član omiljenih Porto Morto koji je ustvari na nadolazećem albumu Moyera puhao trubu, a i zaslužan je za mnogo toga na hvale vrijednom albumu IDEM "Poyy" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32360 što je dobro znana kurentna hrvatska indie storija.



Svirka je bila prilično žestoka, nikad ranije nisam čuo ovako moćan Moyer koji se giba u meni poznatim gabaritima post-punk/ blues rocka do new-wave/ stonera i alternativnog grunge izraza. To je moja generacija i Pixies i Sonic Youth i rane Azre, Joy Division, ali ta Kamčova gitara s mnogobrojnim disonantama, riffovima i staccatima su nevjerojatni ukrasi uz njegov odličan, hrapavo moćan vokal s kojim bi bez problema mogao pjevati u najopakijim metal, gothic i hardcore bendovima.





Na koncert sam došel nakon ispijenih 2-3 litre gemišta, mužika me vdrla jer volim Moyere i vi si mislite kaj god oćete, baš me briga, kaj se mene tiče, oni su i dalje jedan od najboljih hrvatskih bendova uz King UBU i Šumski s originalnim autorskim pristupom. Vužgi Kamčo po tamnoj strani rocka! Samo tako. Biti rocker u 60-im je, očito fantazija, čak i bolja nego prije 2 decenije.

horvi // 20/03/2024