Dvadeset godina predanog r'n'r rada konačno je urodilo izuzetnim albumom. Jednim od najboljih ex-yu izdanaka novog vala.

Nije lako sabiti karijeru Turobnog Moyera u neki adekvatni 'press'. Ja ih samo mogu sagledati s moje strane gledišta, onako kako sam ih prvi puta doživio na 'Novom zvuku' (5.V 2009) u Saxu, a tada su već bili prisutni na sceni više od 15 godina. O tim dojmovima sam pisao, kao i o nekim njihovim koncertima, no ovaj album je opovrgao sve one neke moje 'loše' naznake, ako ih je uopće bilo.

U uvodu stoji 'jedan od najboljih albuma ex-yu novog vala'. Zašto?

S razlogom. Turobni Moyer nisu Idoli, Pankrti, Orgazam, Šarlo, Azra, Haustor, Kazalište i kompanija. Najsličniji su Juri Stubliću i onom najboljem Filmu iz doba prvog albuma i živog "Film u Kulušiću", a onda znate koja je to pjesma. Frontmen, gitarist i pjevač Zoran Kamčev je prije svega izuzetan rock poeta, odličan gitarist i vlasnik mračnog bariton vokala koji nalikuje legendi Stubliću i čini se kao da se onaj kreativni vokalno-tekstualni duh iz 1980/81. preselio na njegovu adresu.

Njegove vokalne interpretacije su izuzetno mračne, ponekad grube i duboke, skoro zastrašujuće, ali imaju mnogo ljepote u žaru izraza odličnih tekstova koji mahom govore o individualnoj strani nepravedno zapostavljenog muzičara i njegovog odličnog benda. Čekao je Zoran punih 20 godina da konačno objavi album, da ga netko medijski podrži i da dade do znanja kako bend postoji. Nije ovo sad nikakvo ulizivanje, ali mnogi će žaliti što ranije nisu obratili pažnju na ovaj bend. Album je sjajan, bez ikakve mrlje. 16 odličnih pjesama koje variraju od new-wavea do finih zafrkancija sa ska elementima "Mlad, nježan, neizbježan", a u svakoj pjesmi Zoran pruža zavidne solo dionice na gitari, ponekad i bolje od onih Štulićevih. Ali, zna se, Johnnya će teško ikad itko skinuti s trona, pa makar se radilo i o banalnim pjesmuljcima poput "Lijepe žene prolaze kroz grad" isto kao što U2 nikad neće biti The Beatles.

Klasični rock aranžmani sa jasnim pjesmama dočaravaju cijelu situaciju današnjice koja ništa ne valja. Turobni Moyer su potegnuli debelo u prošlost new-wavea i isporučili barem 5-6 sjajnih komada - uvodnu "Zavist", potom "Doma nije tako koma", "Čovjek iz sjene", "O" (kao proizašla s prvijenca Filma!), te spomenuta ska poskočica "Mlad, nježan, neizbježan" koja će podsjetiti na Kazalište iz vremena "Crno bijelog svijeta". No, album ima i cijeli niz prekrasnih pjesama od kojih valja istaknuti "Smeće" koja po nekim sekvencama podsjeti na "Come as you are" Nirvane i nevjerojatan doom-industrial "Oko nas" kakvog se brat-bratu ne bi postidio niti Moss.

Najveći komercijalni potencijal je naslovna pjesma "Sretna nova" koja bi mogla postati ono što su bile "Nove godine" U škripcu. Nije onako plesna, dosta je rastrgana, ali je neobično himnična, pjevna, ponosna i dična. Bez obzira na ovu pjesmu koja će kad-tad postati hit, pa makar i za 30 godina, ovaj album prvijenac Turobnog Moyera je pokazatelj velike i zrele autorske ličnosti kakvu nismo imali još od najboljih skladateljskih dana Divljana i Štulića. Studijski gledano, bend je napravio ogroman korak naprijed spram živih nastupa koji nisu niti do pojasa ovom djelu. Sada će to trebati dokazivati, a neće im biti lako dosegnuti ovaj zvuk. Podigli su ljestvicu veoma visoko...

Fenomenalan album!

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 16/06/2012