Konačno se dogodilo da Sonic Doom padne za vikend. I to naravno baš onda kad Močvari zabrane rad šanka iza ponoći. To mora da je jako poticajno za sve koji su planirali cjelonoćni izlazak. Ove večeri su nam svirali domaći bendovi Ruiz i Cojones. Ruiz sam gledala kao duo i trio i nikad ih nisam zapravo pošteno poslušala. Sad sam odlučila to malo promijeniti. U Močvari su predstavili dosta novih stvari, što znam jer su svaku najavili sa ''ovo je nova stvar'', a te nove bome sve jako podsjećaju na Queens Of The Stone Age. Kako se ljudi još nisu skupili, Močvara je bila malo praznjikava, a u jednom trenutku smo se ni krive ni dužne našle kako stojimo u prvom redu, iako smo bile bliže sredini dvorane nego pozornici. Ruiz na taj manjak ljudi baš nisu obraćali pažnju i svirali su kao da je puna Močvara, a djevojčice su vrištale na pjevačevo vrćenje bokovima. Drugi bend su bili Cojones. Njih sam vidjela jednom prije, u KSET-u, gdje su svi ostali oduševljeni njihovom svirkom. Opet su se pojavili sa sunčanim naočalama, ovaj put u bijelom, i počeli s obradom Jefferson Airplanea ''White Rabbit'' koja je bila stvarno dobra, a pjevač se toliko bacao da su mu naočale odletile nekamo u nepoznato. Cojones ne postoje baš dugo, ali Močvaru su svojim stonerom sasvim pristojno napunili ljudima koji su skakali i pljeskali i općenito izgledali kao da ih jako vole. Sad, ne bih rekla da su im baš svi bili prijatelji. Otvaranje Sonic Doom sezone je lijepo počelo, iako zabavu je narušilo gorespomenuto zatvaranje šanka u ponoć, pa je većina ljudi, umjesto da ostane pretrčavati podij na dobru slušaonu, otišla nekamo gdje se uz glazbu može i osvježiti i još negdje osim u wc-u. Sljedeća Sonic Doom postaja - 02.10.2007. Knut i Monno.

ana // 28/09/2007