Zagrebačka Tvornica kulture ugostila je jednog od najprepoznatljivijih glasova britanske synth-pop scene osamdesetih - Marca Almonda.

Marc Almond prvi je put privukao pozornost početkom osamdesetih kao polovica synth-pop dua Soft Cell, koji je osnovao s klavijaturistom Davidom Ballom. Duo je nastao u okruženju britanskih umjetničkih škola i alternativne klupske scene, a njihova je estetika od početka spajala minimalističku elektroniku, teatralnost i tamnije emocionalne tonove.

Prvi veći uspjeh dogodio se 1981. s pjesmom Tainted Love (album Non- Stop Erotic Cabaret), jednim od najprepoznatljivijih singlova tog desetljeća. No zanimljivo je da Soft Cell nisu autori pjesme. Napisao ju je američki kantautor Ed Cobb, a prva ju je 1964. snimila soul pjevačica Gloria Jones. Original je tada prošao gotovo nezapaženo, ali je nekoliko godina kasnije postao kultni favorit na britanskoj Northern Soul klupskoj sceni, gdje su DJ-evi opsesivno tražili rijetke američke soul singlove za plesne večeri. U toj priči postoji i zanimljiva poveznica s glam-rockom sedamdesetih. Gloria Jones bila je partnerica glam ikone Marca Bolana, frontmena benda T- Rex, koji je producirao kasniju verziju pjesme (1976.) prije svoje prerane smrti.

Kada su je početkom osamdesetih otkrili Soft Cell, pjesmu su potpuno preoblikovali: minimalistički elektronički ritam i hladna synth atmosfera pretvorili su nekadašnji soul singl u soundtrack nove pop-ere. Pjesma je u SAD-u provela čak 43 tjedna na Billboard Hot 100, što je tada bio rekord za najduži boravak na toj ljestvici, dok je u Velikoj Britaniji stigla do prvog mjesta. Može se dodati da je Tainted love imala još brojne reinkarnacije od kojih su najpoznatije one u izvedbi Coila (1984.) spora i tjeskobna verzija, Inspiral Carpetsa (1990.) Madchester verzija, Shades Apart (1995.) - am punk rock verzija, The Living End (1998.) - australski rockabilly/punk te Marilyn Manson (2001.) - mračna, industrial metal verzija.
Iako je "Tainted Love" ostala Almondov najpoznatiji singl, njegova karijera nikada nije bila ograničena na tu pjesmu. Nakon raspada Soft Cella sredinom osamdesetih, Almond je započeo solo karijeru u kojoj je objavio velik broj albuma i projekata.

Posebno mjesto zauzima projekt Marc and the Mambas, u kojem je Almond dodatno istraživao teatralni, gotovo dekadentni pop-kabaret. Tijekom godina njegov je opus uključivao orkestralni pop (npr. "The Days of Pearly Spencer" Davida McWilliamsa), elektroničku glazbu (npr. "Bedsitter" Soft Cell) i chanson tradicije ( npr. "Jacky" cover Jacquesa Brela). Toga je definitivno bilo i na večerašnjem koncertu od samog početka.
Izašavši na binu sa svojom skupinom veselih ali raznolikih pratećih glazbenika (gitara, bas, klavijature, bubnjevi te muški i ženski back vokal) krenuo je sa "Adored and explored", pa nastavio sa "Stars we are" a nešto kasnije otpjevao je i "The Idol", trolist tekstova koji bi mogli opisati kao odraz u ogledalu jedne glazbene zvijezde. Kontakt s publikom je bio uspostavljen od prve pjesme, Almond je dočekan vrlo srdačno od uglavnom nešto zrelije publike, a svu pozitivnu energiju koju je dobivao koristio je kao motivaciju da nam uzvrati isto tako dajući najbolje od sebe. Iako se približava osmom desetljeću života, Almond je još uvijek vrlo živahan na pozornici a glas mu nije značajno oslabio. Objasnio nam je da su njegove pjesme gotovo autobiografske a to znači da su često o propalim vezama s čim i mi sami vjerojatno imamo iskustva, a bio je i inspiriran posjetom zagrebačkom "Muzeju propalih veza". A što se godina tiče nakon prvih cca sedam pjesama odlučio je malo sjesti ili njegovim riječima "I need to take the weight of my heels." Što nije neobično i za znatno mlađe glazbenike.

Pjesme su se nizale k'o na podmazanoj traci, red poznatijih a i nešto malo manje, čuli smo "A lover spurned", "My hand over my heart", "Something's gotten hold of my heart" (duet koji mu je u jednom trenu restartao karijeru) a u nedostatku Gena Pitneya zamolio je publiku da mu se pridruži, pa "Tears run rings", a nakon "Bedsitter" i "Torch" slijedila je ona bez koje koncert nije mogao proći, "Tainted Love" u zvučno bogatijoj verziji od one na koju smo navikli iz synth-pop best of lista. Tijekom izvedbe Almond je čak i sišao među publiku ali zadržao se iza sigurnosne ograde. Regularni dio koncerta završio je jednoglasno s publikom sa "Say hello, wave goodbye" i kao posebna poslastica na kraju i posveta svom idolu "Children of the revolution" Marca Bolana (T- Rex). To je trebalo biti sve ali publika je bila uporna, a Almond još dovoljno svjež i raspoložen da se vrati na bis. Počastio nas je uz svog gitarista pojednostavljenom verzijom pjesme "Child star" i završio još jednom posvetom Bolanu pjesmom "Hot Love". Uz zahvalu i pozdrav obavezao nas je da nikad ne zaboravimo na moć i važnost glazbe.

Citiram što je nakon zagrebačkog koncerta sam Almond napisao na Instagramu o istome: " Thank you Zagreb for such a wonderful show last night . So much energy in a sold out show @tvornicakulture onstage and off. It was our first full band show of the year and everyone was fresh and on form.
…Im not usually one for encores , i find all that going off and coming on again a bit weird and phony and contrived but on this occasion the response was so good that i found myself on stage again wondering what we were actually going to do as we hadn't planed anything . Neal and i did a pin drop version of Child Star , just electric guitar and vocals then Neal quickly clued up Mat who was standing in for Tim Weller our regular drummer, something easy and immediate, another T.Rex number Hot Love which never fails because everyone can sing along to la la la la at the end and one of the most feelgood pop tracks ever. .
…so thank you all for a great show , i love being on stage so much that i act like i am even when i'm not . In the mess of this World , the music keeps us moving on and reminds us that it can still be great . ❤️🌹🎤🕺💋😻🙏🎉🎼🎹🎸💙🥁" Oni koji su bili u Tvornici definitivno su prisustvovali jednom posebnom trenutku koji je bio poput malog vremeplova kroz karijeru jednog svestranog glazbenika. Nitko tamo nije došao slučajno a vjerujem da nije niti otišao razočaran. Godine na sceni definitivno se nisu pokazale kao minus već kao veliki plus i snaga Marka Almonda. Thank you for the music Marc!

nina kc // 08/03/2026