Vauu, majko mila koja je ovo avantura bila! Stockholm, destinacija Larry's Corner www.facebook.com/LarrysCorner otprilike udaljenost između Zagreba i Stockholma iznosi oko 2.300 km cestom (oko 23-24 sata vožnje), dok je zračna udaljenost približno 1.515 km. Autobusne linije voze duže, a putovanje može trajati i preko 35 sati. Najbrža opcija je let, koji traje oko 2 do 3 sata direktno. Naša ekipa Terapije s novopridošlim IPSH-om, to jest mojim sinom Ilija Petrom Sinjeri Horvatom smo se odvažili za ovu najbržu soluciju putovanja 'eroplanom', a bome činila se ko' 'dva dana jahanja' sa četiri konja, presjedanja u Amsterdamu i nazad iz Stockholma. Prvo smo nizozemskom avio kompanijom iz Zagreba došli u Amsterdam, usput u avionu smo dobili neki zgodan kruh od banane, ustvari slatki biskvit, pa čekali na aerodromu gdje se, jebate, ne smije pušiti 'nowhere', kako su isključivo mahali rukama tamnoputi zaposlenici 'no smoking'. Jebate Amsterdam, glavni svecki grad za dilanje droge, a ne smije se pušiti najobičniji duhan na aerodromu, fuck off! I ukrcamo se na let za Stockholm, ista nizozemska kompanija, e, onda sam umjesto ponuđenih gaziranih i negaziranih pića što ih djele lijepe stjuardese, reče mi IPSH, to se kaže 'zrakoplovna domaćica', uzeo pivo. Fakat u avionu imaju i besplatno pivo, ti bokca, nisam znao. Turbulencije u oba leta nije bilo. Bezbjedno ko' mlijeko. A prije ukrcaja iz Amsterdama za Stockholm horde putnika su hitale na koncert Vlatka Klarića, našeg gitar (žitres) velikana. To 'žitres' je anegdota iz Pariza www.terapija.net/koncert.asp?ID=35382 kada sam neukom muslimanskom taksisti 25/11/2025 objašnjavao što se nalazi u Vlatkovom koferu. Da sam mu rekao 'žitar', možda bi pomislio na kombajn koji žanje žito, ha-ha-ha! Okey, stigli mi u Stockholm, bome 7-8 sati nam je trebalo da doletimo iz Zagreba (da ne pričam kako smo iz mog stana krenuli biciklima u 3 ujutro po kiši i vijavici), a kad tamo - nađemo se u jednom od najljepših gradova na svijetu! Kao prvo, direktno s aerodroma ima podzemna željeznica što vozi u sam centar: metro im je nevjerojatno čist, ko' da si u laboratoriju ili apoteci, ljudi su kulturni i prijazni, svi manje-više znaju engleski jezik, a možete se sporazumijevati i na njemačkom, te na njima srodnim danskom i norveškom jeziku koji su primjerice razumljivi iz onog aspekta, nas Slavena poput slovenskog, hrvatskog, srpskog, makedonskog ili bugarskog. Sve je to jako slično u oba konteksta. Grad je savršeno čist, perfektan, kultura je na najvećem mogućem nivou, daleko od naših balkanskih smrdljivih čarapa, nacionalističkih prdeža, mržnje, ljubomore i onih ostalih bedastoća koje svakodnevno doživljavamo. Jes, to nisam vidio, ali kaže Vlatko da je na ulici sreo neku našu Hrvaticu Ingrid koja mu je pokazala poprsje i protestirajući vikala da je djed kurentno poznatog švedskog političara surađivao s Hitlerom. Moram priznati, čitav život nisam niti pomišljao da ću se voziti avionom, a kamoli da ću posjetiti glavni grad Švedske, nekako sam maštao Helsinki, još tamo davno kad je pokojni Matti Nykänen bio apsolutna zvijezda u skijaškim skokovima, čak su se i neki ljudi, kad sam im se obratio na mađarskom zahvalivši 'kösönöm' mislili da kažem finski 'kitos' - hvala. Začudili su se i Vlatko i IPSH kad smo se jednom prilikom vozili po Stockholmu da sam otprve pročitao taksista iz Uzbekistana po imenu i prezimenu, vrlo bliskom Timuru Iskandarovu, poznatom kao Tamerlan, a on me pitali 'kak' si skužio?'. Stari tata Horvi zna, čitav život se bavi kulturom, glazbom, povijesti i jezicima čitavog svijeta, to ga zanima. Stockholm je uistinu lijep grad, ono što Zagrebu fali jest komunikacija s rijekom Savom, u Stockholmu je puno otoka, sve je uz vodu, more i kanale, kaže mi IPSH da je ovo ljepši grad od njemu najomiljenije Ljubljane. Meni, pak je najljepša Budimpešta. Možda je stvar u tome što smo u Stockholmu bili prije proljeća koje kasnije stiže... Kako god, špancirali smo se po zaista lijepom, čistom i nevjerojatno uređenom gradu, a onda otišli u taj čuveni Larry's Corner, ustvari knjižaru poput našeg zagrebačkog Rockmarka. Još dan ranije je naš žitres velikan dan ranije odsvirao koncert u Sköldpaddsön Kafé, a onda smo došli u taj čuveni Larry's Corner kojeg drži simpatičan momak, Amerikanac s ruskim prezimenom Faber. Kad sam mu rekao da je to uobičajeno prezime i u Hrvatskoj, ponešto se zainteresirao za korijene, primjerice riječ 'hvala' na svim slavenskim jezicima - spasibo (ruski), đekujem (poljski, češki), vd'aka (slovački), blagodarim (bugarski, makedonski), dyakuyu (ukrajinski), dziakuj (bjeloruski). Dva puta me pitao kako se kaže hvala na bugarskom i makedonskom, to mu se fonetski činilo nešto najljepše. Ono što je interesantno, njegova knjižara je 'svijet u malome'. Pronašao sam knjigu KIm Gordon, a može se naći zaista 'mali milion' svega i svačega iz underground scene, pa je tako moj IPSH pronašao majicu njegovog omiljenog filma, a drugo što je interesantno kad smo došli, Larry je spavao na kauču jer je, takoreći 'kod kuće'. I uz to je nevjerojatno simpatičan momak, totalni alternativac koji niti 1% ne tangira mainstream, zajebava se, otkačen je 'do daske', takoreći boli ga kurac za politiku i čitav svijet, ima suprugu i djecu, a ova knjižara mu je posao u kojoj ako dnevno zaradi 100 eura, dobro dođe. Mislim da smo ovim dolaskom ostavili otprilike toliko, IPSH si je uzeo majicu i još neke stvari. Larry peče fenomenalne muffin biskvite: Vlatko ih je pojeo najmanje desetak, ja sam pojeo jedan komad, a IPSH nekoliko. Svi smo se složili da su odličnog okusa, a što je još interesantnije, on je valjda jedini stanovnik Švedske koji ne pije pivo, ali zato pije sav drugi alkhol, ha-ha-ha. Čudan lik? Ma ne, samo je jednostavan i običan.

Koncert Vlatka Klarića je, po običaju, bio fantastičan. Uz iznajmljeno pojačalo, podebljao je zvuk do dostatne razine, ovo je čak bio i njegov najglasniji koncert kojem sam prisustvovao, a Larry je nakon odsvirane druge teme "Landing" satirično zapitao 'zašto nitko ne pleše?', te da ne prepričavam našeg žitres genija s obzirom da je izveo ponovno selektivnu listu biserno draguljnih kompozicija, našle su se i dvije nove, pred sam konac: "Line" s turbulentnim tremolo efektima poput bisernice ili tamburice unijevši hrvatski folk u svoj izraz, a zadnja "Sparkle" je duboka psihodelija. Jača i od gitarskog kralja Hendrixa. Ovdje je priložen kompletan video zapis koncerta, pa protumačite. Kod Vlatka, za totalni užitak najbolje je da se malo stimulirate s adekvatnim medikamentima, a Vlatko nikad u životu nije prioritetno za potrebe koncerata koristio slične aditive ili psihodelike. Uvijek je trijezan i čist ispivši obaveznu kavu prije nastupa. A cuga se nakon svirke. Drugi dan smo nakon povratka iznajmljenog gitarskog pojačala lunjali po otocima i obalama Stockholma, rado bi se ponovno vratili kada sve zazeleni, jer dojam je uistinu impresivan. Posebice kad smo si zamislili kako je bilo prije nekoliko stotina godina u vrijeme vikinga, ratnika i hrabrih morskih vukova. Pa, tko zna...

horvi // 23/03/2026