Njujorška instrumentalna post-rock/flamenco četvorka City of the Sun vratila se u zagrebački Vintage Industrial Bar u utorak, 15. rujna 2026. godine. Bend je stigao u sklopu velike europske turneje na kojoj promovira hvaljeni novi studijski album "Under the Moon".

Njihov origin story vraća nas na ulice New Yorka, točnije Upper East Side, gdje su John Pita i Zach Para započeli zajedničko glazbeno putovanje. Bend je službeno osnovan 2011. godine, a svoj zanat i prepoznatljivi zvučni pečat brusili su uličnim svirkama, odnosno buskingom, na njujorškim trgovima i u mračnim tunelima podzemne željeznice. Sviranje na ulici naučilo ih je komunicirati s masom bez izgovorene riječi i pretvarati slučajne prolaznike u publiku. Širu pažnju privukli su nakon zapaženog nastupa na TED konferenciji 2013. u New Yorku, a debitantski album "To the Sun and All the Cities in Between" iz 2016., snimljen uživo u jednoj bruklinskoj crkvi u samo devet sati, stigao je i na Billboardovu ljestvicu. Tko su članovi i što sviraju?

City of the Sun danas funkcionira u proširenoj postavi koja spaja energiju indie rocka, američkog folka, bluesa i vatrenih latino ritmova.

John Pita - akustična i električna gitara. Osnivač benda, rođen u Los Angelesu i odrastao u Ekvadoru, u zvuk benda unosi prepoznatljive flamenco elemente i nevjerojatnu dinamiku sviranja.

Zach Para - bubnjevi i perkusije. Ritmičko srce i motor benda od 2013. godine, Newyorčanin koji drži sve konce ritma na okupu.

Marco Bolfelli - električna gitara. Talijan zadužen za dodatne melodične slojeve i ambijentalne zvučne slike.

Matt Fasano - bas gitara. Newyorčanin koji novom materijalu daje dubinu, čvrst rock temelj i groove.

Zagreb i City of the Sun upoznali su se još u srpnju 2024., kada su kao predgrupa Thievey Corporation nastupili na Šalati. Tada su svirali pod vedrim nebom, a Zach Para u nedavnom je intervjuu istaknuo kako se vrlo živo sjeća nevjerojatne atmosfere i zagrebačke publike te da jedva čekaju ponovno zasvirati pred našim ljudima.

Ovoga puta, umjesto ljetnog povjetarca, donijeli su filmsku atmosferu i magične instrumentalne pejzaže inspirirane pustinjskim prostranstvima i novim zvukom albuma "Under the Moon".

"Under the Moon" objavljen je 24. travnja 2026. i donosi trinaest skladbi. Album je producirao Phil Ek, poznat po radu s Fleet Foxes, Father John Misty i Built to Spill, a bend je u razgovorima o albumu posebno isticao želju da uz svoju akustičnu i filmsku prepoznatljivost doda više električnih gitara, basa, punokrvnog bubnja i rock energije.

S obzirom na to da nas još uvijek drži bablje ljeto, a VIB ima svoj vrt, naravno da sam se pitala bi li se koncert mogao održati vani i tako uhvatiti još malo tog ljetnog ugođaja na odlasku. Nažalost, nije. Dečki su na pozornicu izašli koju minutu nakon najavljenog početka - recimo da su iskoristili akademsku četvrt - i krenuli jako. Zvuk gitara i udaraljki preplavio je malu dvoranu VIB-a i, iako to fizički nije moguće, učinio je zvučno većom. Gitare su oživjele pod vještim prstima Pite i Bolfellija, dok je Fasano na basu, a Para na udaraljkama, držao cijelu priču na okupu.

Publika je od samog početka dobro reagirala na latino ritmove i flamenco elemente. Krenuli su setom koji je dobrim dijelom bio posvećen novom albumu "Under the Moon", skladbama poput "Un Disparo al Corazón", "La Luz", "London" i "Hotel Alma".

"La Luz", prema Piti, priziva svjetlost, zoru i sunce koje se rađa nad zemljom. Latino ritmovi i flamenco toj skladbi daju izrazito prepoznatljiv ugođaj, a upravo je takav spoj različitih utjecaja ono što City of the Sun čini zanimljivima.

Nakon prve četiri stvari slijedila je "Twenty Twenty One", koja je nakon bržih i strastvenijih ritmova zazvučala poput povjetarca ljetne večeri na akustičnim gitarama. Pomalo melankolična, s osjećajem gubitka nečega što je teško precizno imenovati - ali možda je upravo u tome stvar.

Nakon tog tišeg intermezza dečki su promijenili gitare i postali znatno električniji, dok je Para s manjih udaraljki prešao na standardni bubanj. U tom trenutku City of the Sun ulaze u nešto što je manje prog rock, a puno više punokrvni funk jam.

Pomisao koja mi je prošla kroz glavu bila je samo: fali im Nile Rodgers na pozornici.

Iako Vintage nije bio krcat, negdje oko polovice dvorane bilo je sasvim dovoljno ljudi da bude jasno kako su svi koji su došli - došli s razlogom. Komunikacija benda s publikom tijekom koncerta bila je živa. Ruke su pljeskale, bokovi se njihali, noge cupkale. Ritam je bio neupitan. Korak po korak, koncert su priveli kraju. Publika se, naravno, nije dala, pa je uslijedio i bis. Bez puno zadrške dečki su nastavili, atmosfera se ponovno zagrijala, bend se zahvalio publici na odazivu i reakcijama, a publika ih je nagradila dugotrajnim pljeskom.

Neizbježno je uspoređivanje s braćom po gitarama, Hermanos Gutiérrez, koji su ove godine nekoliko mjeseci ranije nastupili u Tvornici kulture. City of the Sun i Hermanos imaju dodirnih točaka, ali nema previše smisla tražiti tko je čiji ekvivalent. I jedni i drugi grade vlastiti glazbeni univerzum.

City of the Sun pritom bez problema šeću između različitih utjecaja. U jednom trenutku meni su zazvučali gotovo kao The War on Drugs ("London")- njih, doduše, još neko vrijeme nećemo slušati u VIB-u u originalu - zatim se pojavi već spomenuti Nile Rodgers, pa latino utjecaji koji mogu prizvati Paca de Lucíju, a u nježnijim trenucima čak i pinkica Bon Ivera.

A onda se sjetim da je njihov posljednji singl "You" zapravo napisan od Hermanos Gutiérrez i RY Xa, dok ga je otpjevao Portair , koji je ove godine također bio u Zagrebu, kao predgrupa Jonathanu Royu u Boogaloou. Portair će se pak pridružiti City of the Sun na koncertu u Grčkoj.

Eh! Kako je mali ovaj svijet, a Zagreb centar svega. :)

Uglavnom, nema potrebe za velikim usporedbama. City of the Sun imaju dovoljno vlastitog karaktera da ih se može slušati bez traženja tuđih referenci. Njihov je koncert spoj virtuoznosti, ritma i atmosfere koji puno bolje funkcionira kada ga ne pokušavaš previše objasniti, nego mu se jednostavno prepustiš.

Ako ponovno dođu, bilo bi ih dobro poslušati. A organizatorima mala preporuka: ako već ne može blizina mora, neka barem bude otvoreno nebo. Nekako mi se čini da je to prirodnije okruženje za njihov zvuk.

nina kc // 16/09/2026